Quantcast
Channel: Istine i laži o hrani
Viewing all 219 articles
Browse latest View live

Priča u kojoj će se mnogi prepoznati: od dijabetesa, povišene masnoće, medicinske dijete, bolova u leđima i tableta za smirenje - do LCHF

$
0
0

Vjerujem da će se mnogi prepoznati u ovoj priči. Hvala Marijane što ste se javili i odlučili podijeliti svoje iskustvo s drugima.

 Ja sam čovjek u svojoj 49-oj godini. Hrani nikada nisam pridavao neku osobitu pažnju, dapače, desetljećima sam živio stihijski i nisam po cijeli dan ništa jeo, a zatim bih se “natovario” navečer i, kao da sam drogiran, hipnotički zaspao, često u nekom nemogućem položaju na dvosjedu pred TV-om.

Bio sam siguran da sam relativno zdrav, a sve eventualne promjene koje bi mi se dešavale kao što su gojaznost oko pasa, učestalije mokrenje, nedostatak sline u ustima, gastritis koji je naveo moju doktoricu da mi zauvijek prepiše Xanax 1 mg nakon svih mogućih pregleda i tome slično, pripisivao sam jednostavno svom “datumu proizvodnje”.

Osim toga, smatrao sam da ono što pojedem ili da ono što izaberem kada sam se nalazio u mogućnosti da biram, jedem i biram dobro – naravno prema poznatim smjernicama, te da mi na taj način, “pravilnim izborom namirnica”, ništa organizmu ne može nauditi.

Kao što je bilo i za očekivati, nisam uopće bio u pravu. Štoviše, zbog svog uvjerenja da sam super zdrav, sve češće sam si dozvoljavao jesti brzu hranu i pri tome nisam niti primjećivao da je to postalo prečesto da bih to i dalje nazivao “jednom tjedno”. Činjenica je da moja radna okolina i dalje upravo tako jede, a odnos naše bliske okoline prema hrani nekako automatski bitno utječe i na naš vlastiti odnos prema hrani, jer sve izvan toga počnemo smatrati nenormalnim ponašanjem.

Uglavnom, potkraj veljače, nakon trodnevnog jačeg stresnog perioda na poslu, jednog jutra sam osjetio takvu snažnu suhoću u ustima da sam zamolio kolegicu dijabetičarku tipa 1 na poslu da mi izmjeri šećer – bio je 17.6. Dva sata nakon što sam nešto pojeo izmjerio sam ga ponovno i, kako je tada bio 14, nazvao svoju doktoricu. I tu počinju moje drame.

Nalaz krvi pokazao je visoke vrijednosti hemoglobina, ukupnog kolesterola, triglicerida i LDL kolesterola, HDL mi je bio granično dobar, a funkcija bubrega i jetre u redu, odnosno ustanovljeno je da oboje “radi”. Doktorica me je odmah stavila na Gluformin i Statex, dala mi jelovnik za dijabetičare od 1500 kalorija dnevno, glukometar i dnevnik za upisivanje izmjerenih vrijednosti šećera. Također me je obavijestila da sam dijabetičar tipa 2 i da se to ne može izliječiti, samo staviti pod kontrolu.

Uopće ne trpim niti pomisao da sam bolestan, pa me to poprilično dotuklo, tim više što u mojoj obitelji dijabetesa nije bilo osim kod tatine najstarije sestre i jedne njene pretile kćeri. U svakom slučaju, to me ponukalo na to da se striktno pridržavam tog jelovnika od 1500 kalorija dnevno. Pažljivo sam ga iščitao, uhvatio njegovu logiku i smisao, i shvatio da neću moći to provoditi kuhajući prema ponuđenim, prekompliciranim receptima. Krenuo sam sa svojim, prilagođenim stilom: 6 obroka dnevno, s tim da su 2 međuobroka zapravo po jedna voćka, a obrok prije spavanja ”light” mliječni napitak.

Munjevito sam uhvatio naporni ritam svakodnevnog kuhanja popriličnih količina povrća, te se striktno držao uputa o tome da niti u jednom obroku ne bude više od 8 dag krtog mesa, više od 2 žlice kuhanih cjelovitih žitarica i više od jedne žlice maslinovog ili repičinog ulja.Tako sam se hranio puna 3 mjeseca, nadopunjavajući prehranu chia sjemenkama, ”light” svježim sirom, ”light” kefirom i malom dnevnom količinom preporučenih orašastih plodova, ne više od 7 badema npr. i to u jutarnjoj kašici, odnosno doručku koji se sastojao od zobenih pahuljica s tim dodacima.

Kile i masti su se s mene vrlo brzo počele topiti, pa sam već nakon mjesec dana imao čisto zadovoljavajući nalaz krvi, ali je doktorica sugerirala da nastavim s takvom prehranom jer, kako je rekla, “što god da radite, radite dobro i nemojte mijenjati, ali za pravi nalaz krvi mora proteći još najmanje 3 mjeseca”.

Dobro, nije da mi nije bilo naporno, ali nekako ću i to izdržati, rekao sam sam sebi. Naime, ono što nisam tada rekao doktorici, jer nije imala vremena saslušati što konkretno jedem, je da me jako bole leđa i da mi je teško kuhati cijelo popodne svakoga dana. U sljedeća 2 mjeseca odnosno do kraja svibnja bol u leđima postala je toliko nesnosna da sam kuhao na način da sam se, nakon svake pojedine kuhinjske aktivnosti od 5 minuta, morao prileći na najmanje 15 minuta pa tek onda nastaviti s kuhanjem, jer naprosto nisam mogao stajati dulje od 5 minuta!

Naravno da sam, sluđen od bolova, bio jednom i kod doktorice, ali ona mi je samo htjela propisati neke jake tablete protiv bolova! To mi uopće nije bilo prihvatljivo jer, ako se ispravno hranim, što će mi tablete protiv bolova, da mi unište crijevnu floru? Gluformin i Statex nisam isto tako htio piti nakon prve, inicijalne terapije, naročito Statex kad sam pročitao da bi taj lijek trebalo piti cijeloga života!

Bio sam na 100 muka, bolovi nisu prestajali nego su sada postajali sve jači i leđa su me otkidala od jutra do navečer svakoga dana, jedini trenutak mira bilo je 6 sati noćnog sna u ležećem položaju. Dobronamjernici su mi govorili da bih trebao općenito malo više jesti ili pojačati količinu tog maslinovog i tog repičinog ulja (“kad već ništa drugo ne smiješ”), ali to su bila nestručna i ničim potkrijepljena laička mišljenja.

Stao sam čitati sve i sva po Internetu i tako sam nekako potkraj svibnja nabasao i na Vaš blog “Istine i laži o hrani”. Potpuno iskreno ću Vam reći da je moja prva reakcija bila da ste Vi neka fanatična luđakinja koja ljudima preporučuje da jedu svinjsku mast, užas! Malo po malo, iščitavajući članak po članak na blogu, došao sam do zaključka da će biti najbolje da si ja u knjižnici posudim Vašu knjigu pa da je kompletno pročitam i o tome zauzmem nekakav konkretniji stav, s obzirom na moje godine možete i sami zaključiti da sam skloniji čitanju knjiga nego klikanju po blogovima i buljenju u osvijetljeni ekran.

Knjiga me je zapanjila!

Cijeli život, pa i nastavno, varaju nas pričama o blagotvornosti žitarica, a sada ovo?
Nakon prvotnog oduševljenja, koliko god ono veliko bilo, i dalje me progonila latentna skepsa prema pročitanom, međutim rekao sam si jednostavno “Što imaš za izgubiti, ako te prestanu boliti leđa – to je već puno samo po sebi, a ako skori nalaz krvi pokaže dobre rezultate, bar ćeš stvarno dokazati da li je žena u pravu ili nije i jesi li ti stvarno bolestan ili nisi”.

Točno 1. lipnja samoinicijativno sam prešao na LCHF prehranu, što mi nije predstavljalo neki preveliki problem, naime: izbacio sam one 4 žlice cjelovitih žitarica dnevno iz prehrane, povećao količinu mesa s 8 dag na cca 15 dag, što je zapravo normalna porcija mesa u jednom obroku, od prijateljice sam dobio na poklon 2 kg svinjske masti i kefirna zrnca, nabavio sam teglicu guščje masti, u Samoboru na mljekomatu (jer ja stanujem u Svetoj Nedelji), počeo kupovati sirovo, nepasterizirano mlijeko, počeo nabavljati kokošja jaja slobodnih koka u Svetoj Nedelji, uključio sam se u GSR Vestigium na Vrbanima, počeo paziti na to da kupujem samo masnije meso s kožom i kostima, te da juhu kuham od kosti s koštanom srži.

Stanje ketoze sam osjetio po (ponovljenoj) jakoj suhoći u ustima, no šećer mi je bio nizak, ali i po promjeni mokraće, međutim o tome Vam neću previše pisati jer, kada čovjek počne osluškivati svoj organizam, doživljava konstantno takve sitne drame i otkrivenja svakoga dana da tim sitnim spoznajama nema kraja! Ono što je važno, to ću Vam napisati: već nakon tjedan dana jači simptomi ketoznog stanja su zapravo prošli, a mene su prestala boliti leđa!

8. lipnja sam odlučio prestati piti Xanax 1 mg, jer sam pročitao da LCHF pridonosi i zdravlju i jačanju nervnog sustava. Ovo se pokazalo 100% točnim, naime, za alprazolamće vam svi liječnici jednoglasno reći da naglo skidanje s njega prouzrokuje tešku apscinencijsku krizu, pa čak i mogući prekid rada srca i smrt. Nemojte misliti da nisam probao i prije, u vrijeme kada sam bio na onoj nezdravoj svakodnevici, međutim apscinencijska kriza je tada bila toliko jaka da se nisam usudio voziti auto, a stvarnost oko mene izgledala mi je potpuno nestvarno, kao svijet Walta Disneya!

Ovoga puta nije bilo ničeg od toga, moj organizam reagirao je kao da u njemu nikada nije niti bilo alprazolama i ja na taj lijek od tada do danas niti u jednom trenutku (osim ovog sada) nisam niti pomislio! Također nisam postao niti nervozniji prema okolini, upravo suprotno, od nove prehrane danas sam puno snošljiviji nego što sam ikada bio! Druge pozitivne promjene su mnogobrojne, od čiste i prekrasne kože pa do ponovnog vraćanja osjećaja gladi kojeg se također više nisam niti sjećao, sve postupno ali dostižno.

Preostao je još samo posljednji, krunski test: vađenje krvi. Naime, bez obzira na sve već nabrojene dobrobiti ove prehrane, čovjek kojem su već ranije bile ustanovljene zdravstvene tegobe nekako ne vjeruje u potpunosti da se možda ipak ne radi samo o subjektivnoj reakciji organizma (ili mozga), te da nije u organizmu došlo do nekog sasvim drukčijeg poremećaja ili bolesnog stanja. No, to će utvrditi nalaz krvi i urina.

S doktoricom nisam previše razgovarao, pitala me koliko sam smršavio jer je vidjela da me “pola fali”, pa sam joj rekao ono što je činjenica, u 3 mjeseca s “njenom” prehranom skinuo sam 18.5 kg. Nisam joj rekao da me je tada bilo strah dalje nastaviti tu prehranu jer sam i dalje gubio na težini čak 2 kg u tjedan dana, a leđa su me otkidala! Ona me je pitala da li i dalje imam učestala mokrenja, imam, rekoh, ali danas mislim da je riječ o mom psihičkom stanju – ona je, to sam shvatio kasnije, bila sigurna da bolujem od hipotireoze.

Poslala me je da vadim krv “na lipide”, a nije mi uopće rekla da 3 dana prije takvog vađenja krvi moram prestati jesti sve vrste masti i ulja. To mi je rekla tek laborantica u Samoboru kad mi je vadila krv, pa sam bio uvjeren da će mi lipidi biti katastrofa jer bez 2 dobre žlice svinjske masti ili maslaca nije bilo nijednog dana. Kada sam odmah sutra ujutro došao do doktorice da mi pročita nalaz, ona je, gotovo oduševljeno, nekoliko puta uzastopce uskliknula “Pa vama je hormon štitnjače ODLIČAN!!!” Dakle, LDL jest malo povišen, on je 4.6, međutim HDL je 1.7, a trigliceridi su 1.3, pa je takav rezultat zapravo odličan! Svakako nije za liječenje, kaže ona.

Pored činjenice da se ja danas osjećam normalno i kudikamo bolje nego što sam se ikada osjećao, da me ne bole leđa, da mogu neprekidno stajati na nogama 3, 4 sata u kuhinji svakoga dana, da imam energije i snage bezgranično mnogo i da mi više ništa nije teško napraviti, ja sam zapravo drugi čovjek u odnosu na ono što sam bio.

Ako to uopće jest negativna popratna pojava, za svoju okolinu koja me pozna kao “simpatičnog bucka”, ja danas izgledam kao strašilo, vješalica i tome slično, a moja uža obitelj na mene gleda kao na teškog bolesnika. Tome, na žalost, nema pomoći, jer je ovdje riječ o društvenom poremećaju percepcije zbog kojeg se u našem društvu zdravim percipira samo muškarac koji ima masu, a kako ja po svojoj prirodnoj konstituciji nisam neki mišićavko, izgledam svima “slabo”. Oni ne mogu shvatiti da sam zapravo jači nego ikad, ali to me niti ne zanima niti ne zabrinjava previše, dokazi su tu.

Zbog svega opisanog osjećam veliku želju da Vam se puno zahvalim. Ono što ste Vi za mene učinili Vašom knjigom “Istine i laži o hrani”, to je nešto najveće što sam ikada dobio od bilo koje knjige do sada, jer zdravlje se ne može ničim dovoljno zahvaliti!

S najdubljim poštovanjem,
Marijan Jambrović


Baza zdrave piramide prehrane je povrće

$
0
0

Vrlo je malo toga oko čega bi se svi stručnjaci po pitanju prehrane mogli složiti. Ne slažemo po pitanjima koliko masnoća trebamo jesti i koje vrste masnoća su zdrave, je li bolji maslac ili margarin, koliko ugljikohidrata nam je potrebno i koje vrste ugljikohidrata su zdrave, jesu li žitarice zdrave ili nisu, trebamo li ih uopće jesti ili ne, je li gluten zaista veliki problem za zdravlje ili nije, je li meso zdravo ili nije, koliko jaja smijemo jesti, je li čovjek mesojed ili biljojed ili svejed, treba li hranu kuhati ili jesti samo sirovu… popis bi se mogao nastaviti. Čak se ne slažemo ni oko toga je li zdravo jesti voće i u kojim količinama.

Nevjerojatno zar ne?

No ipak, ima jedna stvar oko koje se slažemo svi: povrće je zdravo i trebamo ga jesti u većim količinama nego što to većina ljudi radi. (Drago mi je da se barem u nečemu mogu složiti s većinom.)

LCHF i Paleo prehrana ima puno blagodati, a jedna od boljih stvari je ta što se jede puno više povrća nego što to čine ljudi na standardnoj prehrani. Ono što čini volumen standardne prehrane – tjestenina, kruh, krumpir, riža, pekarski proizvodi i sl. – u Paleo LCHF prehrani je to povrće i zelenje i to je fenomenalno!

Kruh, pekarski proizvodi i tjestenina su nutritivno siromašna hrana (nema hranjivih tvari potrebnih za izgradnju i pravilno funkcioniranje organizma) a bogata kalorijama, lako razgradivim škrobom i glutenom. Zamislite kad ovo zamijenimo povrćem, koja je to blagodat za organizam. Povrće je siromašno kalorijama i siromašno ugljikohidratima, ali bogato vitaminima, mineralima, fitonutrijentima, antioksidantima i vlaknima.

Povrće je jako velika grupa namirnica i ima ga puno različitih vrsta. Kad kažemo da jedemo povrće, ne mislimo na jednu-dvije rajčice u toku dana i tri lista salate ili kupusa. Na Paleo LCHF povrće nije dekoracija na tanjuru već čini volumen obroka, naravno, uz dovoljno prirodnih zdravih masnoća koje daju sitost. Treba voditi računa da jedemo različito povrće i zelenje, najbolje prema sezoni.

Ovo povrće znam nabrojati, ali sigurno ga ima još i puno više: 

  • artičoka
  • batat
  • blitva
  • brokula
  • bundeve (hokaido, butternut, turkinja i dr.)
  • celer
  • cikla
  • cvjetača
  • češnjak
  • čičoka
  • daikon (bijela rotkva)
  • endivija
  • kelj
  • korabica
  • koromač

  • krastavci
  • kupus bijeli
  • kupus crveni
  • ljutika
  • luk bijeli
  • luk crveni
  • luk mladi
  • maslačak
  • masline
  • matovilac
  • mrkva
  • paprika
  • pastrnjak
  • patlidžan
  • poriluk
  • potočarka
  • prokulica

  • radič
  • rajčica
  • raštika
  • repa bijela
  • rikula (riga)
  • romanesco (šenon)
  • rotkva crna
  • rotkvica
  • salata kristalka
  • salata puterica
  • salata rimska
  • šparoge
  • špinat
  • tikvice
  • zelene mahune

Jedite povrće uz svaki obrok, kako kuhano tako i sirovo – trebate oboje. Povrće se može jesti na stotine načina, pa evo nekih prijedloga.

Odličan način za konzumaciju povrća je smoothie – kašasti sok iz blendera. Stavite u blender povrće, npr mladi špinat, malo kupusa, kelja ili blitve, dodajte tekuću komponentu (kefir, bademovo ili kokosovo mlijeko, te neko voće da ublaži okus gorkog povrća. U smoothie možete dodati ljekovite sastojke kao npr komadić đumbira, kurkumu, bijeli luk… Dodajte i prirodne zdrave masnoće kao mljevene bademe, orahe, avokado, žumanjak, kokosovo ulje…

Tikvice su jako popularne kao špageti umjesto tjestenine. Možete ih narezati ručno nožem ili na spiralizator. Tako narezane ”špagete” možete prokuhati par sekundi u kipućoj vodi, ili baciti na tavu s maslacem, sve to vrlo kratko, ili ih možete jesti sirove. Uz špagete od tikvica pripremite umak po želji, to može biti bolognese, milanese, umak od vrhnja i sira, umak od maslaca, pancete i žumanjka ili što god drugo vam padne na pamet.

Tikvice ili patliđane možete izdubiti po sredini pa puniti bolognese umakom, posuti ribanim sirom pa zapeći u pećnici, ili napravite musaku, na redove. Ovo povrće je odlično i pečeno, poprženo na tavi ili na grilu. Poprženi patliđan je odlična podloga za pizzu. 

Od cvjetače napravite ”rižu” – izribajte cvjetaču na krupno i bacite malo na tavu s maslacem. Jedite kao rižu uz jela od mesa ili ribe, gulaš, brudet, tingul i slično. Ili napravite pire kao što biste ga napravili od krumpira. Povrće se malo prokuha, pa se zgnječi viljuškom i doda sol, maslac i začini po želji. Isto možete učiniti od brokule, korabe ili pastrnjaka. Ili napravite zapečenac sa sirom – cvjetaču malo prokuhajte, poslažite na pleh, posolite i dodajte začine po želji pa prelijte jajima i vrhnjem i zapecite.

Bundeve su odlične za slana i slatka jela, pečene, pržene, dinstane, u juhi, u kolaču i sladoledu. Ja je najčešće spremam pečenu: raspolovim je i uklonim sjemenke. Narežem je na komade, stavim u pleh, dodam sol, papar, ružmarin i maslinovo ulje. Pečem 20-tak minuta, probam viljuškom kad je mekana. Ne pečem predugo jer ne volim kad se raspada. Koru gulim kad je pečena.

Mrkvu, ciklu i crnu rotkvu jedite sirove naribane na salatu. Može i slatka verzija, s naribanom jabukom i posuto cimetom. Naribanu mrkvu ili tikvicu dodajte u kruhove i kolače. 

Ja sam cijelo ljeto jela sataraš i još mi nije dosadio. Popržim luk i dvije paprike, dodam nekoliko rajčica i na kraju tikvicu. Mladog luka ako ga ima, ili slatke papričice. Dodam sol, papar, kurkumu i mediteransku mješavinu začina. Odlično paše uz meso i ribu, ali najčešće ga samo prelijem umućenim jajima s vrhnjem i pospem parmezanom – ovo je predobro. Ili napravite omlet i napunite ga satarašom i kozjim sirom.

I naravno, koristite povrće za juhe. Skuhajte povrće ili zelenje, dodajte maslaca, maslinovog ulja, začine i izmiksajte štapnih mikserom. Ovo uz dva kuhana jaja može biti odličan ručak.

Torta od pečenih paprika i tikvica, sa svježim sirom i pancetom, prokulice s pancetom, popečci od jaja, sira i naribanog povrća, gljive sa vrhnjem, čips od kelja, pita od špinata, pizza s podlogom od cvjetače… nađite načine, nađite recepte i jedite povrće!

Pročitajte još: Povrće - neizostavan dio prehrane

Nova knjiga i promocija: U ŠUMI - Kako sam nadvladao autoimunu bolest uz pomoć Paleo prehrane i funkcionalne medicine

$
0
0
Izuzetno me veseli što mogu najaviti novu knjigu u izdanju Tragom Šibenik: U ŠUMI, autora Denisa Delogu. Podnaslov je ”Kako sam nadvladao autoimunu bolest uz pomoć Paleo prehrane i funkcionalne medicine”.

”U šumi” je osobna, vrlo intimna priča o vlastitom iskustvu autora od dijagnoze teške autoimune bolesti – multiple skleroze – do iscjeljenja. Denis Delogu je kroz teške ekonomske i zdravstvene krize pronašao put mimo neadekvatnog zdravstvenog sustava i vratio svoj društveni i zdravstveni život u normalu, unatoč lošim prognozama uvriježenim za njegovu dijagnozu. U šumi podataka i informacija ne-personaliziranog zdravstvenog sustava, gdje je svaki čovjek sveden na gotovo samo broj, pronašao je vlastiti put do tjelesnog i duhovnog zacjeljenja. 

Iz ove knjige saznat ćete kako je zapanjujuća moć prehrane i što se sve može postići promjenama prehrambenih i životnih navika. Ovo je priča nad kojom ćete plakati i smijati se, priča koja će vam obogatiti i oplemeniti život, koja će vas inspirirati da i sami učinite promjene i preuzmete kontrolu nad svojim zdravljem u vlastite ruke.

Pozivam vas da dođete na promociju i druženje u Rijeci i Zagrebu! Knjigu ćemo predstaviti autor i ja kroz razgovor s dr. Silvijom Zec Sambol – liječnicom integrativne medicine. Ulaz je slobodan.

  • Rijeka: četvrtak 15.10. od 18 sati u prostorijama knjižare Algoritam Profil Mozaik u Tower centru (ako ste na FB prijavite dolazak ovdje);
  • Zagreb: petak 16.10. od 18 sati u knjižari Algoritam Profil Mozaik – Megastore u Bogovićevoj 7 (ako ste na FB prijavite dolazak ovdje).


Informacije o knjizi:
144 stranice, dimenzije 14,8×21 cm
meki uvez
Izdavač TRAGOM Šibenik
Tisak Denona Zagreb
ISBN 978-953-57637-2-7  
Cijena 99,00 kn


Knjiga je u slobodnoj prodaji od 15.10.2015. po cijeni od 99 kn. Za ranije narudžbe u pretplati vrijedi promotivna cijena od 79 kn. Naručite na e-mail info@tragom.hr

Događanja u mjesecu knjige 15.10. - 15.11.

$
0
0
Dragi svi,

Podsjećam da je nova knjiga ”U šumi” dostupna po promotivnoj cijeni do 15.10.2015. Iz ove knjige saznat ćete kako je čudesna moć Paleo prehrane i što se sve može postići promjenama prehrambenih i životnih navika. 

Intervju s autorom, Denisom Delogu, možete čitati ovdje: Kako sam Paleo prehranom pobijedio multiplu sklerozu.

Promocija knjige ”U šumi” održat će se:



Ostala moja gostovanja s predstavljanjem knjige Istine i laži o hrani:

  • STON: srijeda 28.10. u 19 h, Mjesna knjižnica Ston;
  • PLOČE: četvrtak 29.10. u 19 h, Narodna knjižnica Ploče;
  • DRNIŠ: utorak 03.11. u 19 h, Narodna knjižnica Drniš;
  • OMIŠ: četvrtak 05.11. u 19 h, Narodna knjižnica Omiš;
  • ZADAR: četvrtak 12.11. u 18 h, Gradska knjižnica Zadar.

Onda, gdje se vidimo?





Vezano za objavu koja je jučer preplavila internet o štetnosti crvenog mesa i mesnih prerađevina

$
0
0
Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je potrošnju crvenog mesa kao "vjerojatnokancerogenu za ljude, na temelju ograničenih dokaza da konzumacija crvenog mesa uzrokuje rak kod ljudi" te proglasila procesirano meso kao "kancerogeno za ljude, na temelju dovoljno dokaza da konzumacija procesiranog mesa uzrokuje rak debelog crijeva." 

Stručnjaci su zaključili da "svakih 50 grama mesnih prerađevina dnevno povećava rizik od raka debelog crijeva za 18%". 

Prvo treba znati da kad se kaže da je nešto znanstveno dokazano, to nažalost nije uvijek tako. Pitanja koja između ostalog treba postaviti su: tko stoji iza studije (tko plaća njezino provođenje), koji rezultati se očekuju i zašto, o kojoj vrsti istraživanja se radi, koje metode i analize su korištene, kako su rezultati protumačeni itd. Recimo da imate dvije grupe ispitanika, jedna jede više mesa i ima visoku stopu nekog oboljenja, a druga jede manje mesa i ima manju stopu istog oboljenja. Treba znati da ovo dvoje nije u uzročno posljedničnoj vezi, kako se to često prikazuje, odnosno korelacija ne znači uzročnost. Skoro je nemoguće ispitati utjecaj jedne namirnice na zdravlje (u ovom slučaju 50 g mesnih prerađevina dnevno) jer postoje i mnogi drugi faktori koji će utjecati na rezultat, kao što su druge prehrambene navike i životni uvjeti ispitanika. 

Ako u skupini gdje se jede više mesa ljudi također više puše, ne jedu povrće, jedu više nezdrave procesirane hrane, više ih je pretilih i manje ih se bavi tjelesnom aktivnošću, dok u drugoj skupini gdje se jede manje mesa ljudi također jedu više svježih namirnica, ne puše, ne jedu prerađevine, bave se tjelesnom aktivnošću i nisu pretili - što mislite u kojoj skupini će biti više oboljenja? Zašto, zbog jedenja ili nejedenja mesa, ili zbog drugih faktora koji u studiji nisu uzeti u obzir? Razumijete? 

Drugi nedostatak ovakvih istraživanja je taj što se ljude pita što su jeli u nekom proteklom periodu. To nije pouzdana znanstvena metoda jer ljudi se često ne sjećaju što su jeli, koliko i kada, a često i namjerno iskrivljuju rezultat. Generalno, opservacijske studije nisu pouzdane u nutricionizmu. 

Nadalje, veliki nedostatak istraživanja o utjecaju mesa na zdravlje je što se trpaju u isti koš visoko procesirane mesne prerađevine i svježe meso. Ne trebaju nam novi znanstveni dokazi da bismo znali da su prerađevine štetne upravo zato što su visoko procesirane i prepune aditiva, i to ne samo mesne nego i sve ostale prerađevine. Kao što nam ne trebaju neki posebni dokazi da je bolji i zdraviji izbor meso pašnih životinja iz slobodnog uzgoja na kojemu smo kao vrsta evoluirali, nego meso životinja iz masovnog uzgoja koje su tretirane antibioticima i hormonima i tovljene koncentratima i sojom. 

Također obratite pažnju na riječi ”vjerojatno” (kancerogeno) i ”ograničeni” (dokazi), kojih u naslovima vijesti nema. Naravno, naslov treba biti bombastičan jer je to jedan od načina da se preuveličaju nepouzdani rezultati loše znanosti. 

Ne bih više dužila… Za mene ovo nije nikakva nova vijest - i dalje sam protivnik prerađevina svih vrsta i pobornik prave hrane u njenom izvornom obliku. Dolje hrenovke i salama, živio biftek! I ne brinite, nema ništa loše u domaćem špeku kakvog su konzumirali naši djedovi i babe i doživjeli 90+ godina. Problem je onaj industrijski jer je pogrešno tretiran i prepun kancerogenih aditiva. 

Ako želite čitati više, neka to budu izvještaji pametnih i neovisnih stručnjaka koji razumiju što je loša znanost, npr:





Događanja na Interliberu

$
0
0
Dragi ljubitelji Interlibera! 

I ove godine možete na Interliberu nabaviti moje knjige po sniženoj cijeni. Istine i laži o hrani, Prva hrvatska LCHF kuharica kao i knjiga U šumi Denisa Delogu izložene su u paviljonu 6 na štandu Naklade Nika, štand 9a i 5e. 

U petak i subotu ću i ja biti na Interliberu. Petak poslijepodne i subotu prijepodne naći ćete me na štandu Naklade Nika, gdje ću vam rado potpisati kupljenje knjige i ako ne bude gužve odgovoriti na vaša pitanja. 

Ako želite upoznati Denisa Delogu, autora knjige U šumi, Denis će odgovarati na vaša pitanja i potpisivati knjige u petak poslijepodne na istom štandu - Naklade Nika.

U subotu dođite na promociju nove knjige Pšenični trbuh - čuvene knjige doktora Williama Davisa Wheat Belly, broj 1 liste najprodavanijih knjiga New York Timesa, koja je sada dostupna u hrvatskom prijevodu u nakladi Jesenski i Turk. 

Promocija će se održati u paviljonu 6 na pozornici u 14 sati. O knjizi ćemo govoriti Momir Oljača, urednik knjige i ja, a nakon promocije nastavljamo druženje, diskusiju i potpisivanje knjiga u paviljonu 5 na štandu naklade Jesenski i Turk (štand 4d).

Veselim se susretima!


Nova knjiga Pšenični trbuh

$
0
0
Ovdje prenosim predgovor koji sam napisala za hrvatsko izdanje čuvene knjige doktora Williama Davisa "Pšenični trbuh" (Wheat Belly) koja je upravo izašla iz tiska i dostupna je za narudžbe ovdje.

---Od najranijeg djetinjstva mojim je životom upravljao trbuh. U tinejdžerskim godinama sve je kulminiralo. Stalno mi je trbuh bio napuhan, bolan, i što je najgore, stolica je bila užasno neredovita (jednom tjedno, uz pomoć laksativa). Moje raspoloženje direktno je ovisilo o stanju moga trbuha i probave. Ako bi trbuh bio koliko toliko miran, moj je dan imao šanse da bude dobar. Kada mi je trbuh bio napuhan, uglavnom bih izgledala kao trudnica u sedmom mjesecu trudnoće. Kada bi bio bolan, ti su se bolovi prenosili na ramena, kukove i leđa, tako da sam jednostavno morala leći.

Ne mogu se pohvaliti da sam kao dijete zdravo jela. Mama i baka kuhale su, naravno, domaća jela, ali ja sam bila vrlo divlje i tvrdoglavo dijete i odbijala sam kuhanu hranu. Najdraži su mi bili keksi i mlijeko ili kruh ”udrobljen” u bijelu kavu s dosta šećera. Osim toga, slatkiši svih vrsta, peciva, sendviči, mlijeko. Zapravo, od tog vremena do danas, malo se toga promijenilo – prehrana koja se temelji na pšeničnim proizvodima, šećeru i mlijeku i dalje se smatra normalnom. Pšenica? Pa ona je itekako zdrava, posebice ona ”integralna”. Nisu li upravo prema službenim prehrambenim smjernicama žitarice baza zdrave prehrane?

Vjerojatno su moji probavni problemi bili razlog zašto me je u odraslog dobi jako zanimala prehrana pa sam čitala i proučavala sve do čega sam mogla doći i revno sam isprobavala sve metode koje bi mi se učinile logične. Omiljena mjesta za kupovinu bile su mi prodavaonice ”zdrave hrane” gdje sam kupovala müslije, žitne pahuljice, integralne krekere, vegetarijanske kolačiće, energetske žitarične pločice i integralnu tjesteninu.

Koliko god sam u odrasloj dobi težila zdravijem načinu prehrane, zapravo se nisam ni koraka pomaknula od onog keksa i mlijeka i u bijelu kavu udrobljenog kruha – hrane mog djetinjstva. Cijelo vrijeme zapravo sam konzumirala pšenicu. Proizvode od pšeničnog brašna. Pod ovim ili onim imenom, ali uglavnom pšenicu uz dodatak drugih žitarica.

U međuvremenu je medicina priznala to stanje za koje su nam liječnici ranije govorili da je samo u glavi. Napuhan i bolan trbuh uz neredovitu stolicu, u izostanku dijagnoze neke teže bolesti kao što je Crohnova bolest, ulcerozni kolitis ili celijakija, dobio je ime: iritabilni kolon ili IBS prema engleskom Irritable bowel syndrome. Prevalencija ovog poremećaja toliko je postala učestala da su mu morali dati ime. Jupi, nisam jedina koja okolo hoda s napuhanim trbuhom koji jednostavno tako, kad njemu dođe, odluči da ne mogu zatvoriti patent zatvarač na jeans hlačama jer se napuhao nekih 20 cm u širinu. Ali to je bilo sve. Stanje je dobilo ime ali ne i rješenje. Lijekovi se naravno nude ali oni ne rješavaju uzrok jer uzrok nije ni pronađen. Zašto se zaboga moj trbuh napuhuje i zašto ne mogu kao sav normalan svijet otići ujutro na toalet?

A onda se sve promijenilo. 2006. godine otvorio se jedan sasvim novi svijet za mene – svijet učenja potpuno novih stvari. Uz studij nutricionizma u Švedskoj, uporedo sam čitala i proučavala i druge autore a ne samo obaveznu studentsku literaturu. Hrpa knjiga na švedskom i engleskom postajala je sve veća a moja spoznaja sve jasnija. Otkrila sam LCHF, Paleo prehranu, prehranu bez žitarica i što je najvažnije – bez pšenice i glutena. Moje probavne tegobe su nestale. Jednostavno su nestale. Trbuh više nije upravljao mojim životom i raspoloženjem. Više se nije napuhivao, niti je bolio, a stolica se regulirala. Bez lijekova, izbacivanjem žitarica.

Odavno sam čitala knjigu Wheat Belly dr. Williama Davisa i priželjkivala da se prevede na hrvatski kako bi postala dostupna svima. Sreća da je Jesenski i Turk nakladnik sa sluhom za motrišta koja izlaze iz okvira konvencionalnog, jer su knjige ovog tipa prijeko potrebne za edukaciju svih ljudi. Napokon ćete od A do Ž saznati zašto su žitarice, a posebno pšenica, štetne za ljudski organizam.

Postoji više skrivenih razloga zbog čega su pšenični proizvodi glavni uzročnici pretilosti, dijabetesa, bolesti srca, raka, demencije, depresije i mnogih drugih modernih bolesti. Pšenica uništava naše zdravlje kroz mnoge mehanizme i povijest ”nove” pšenice ide paralelno s poviješću kroničnih bolesti i pretilosti diljem svijeta.

Naime, nova pšenica, ova koja je danas nama dostupna, nije ona ista pšenica od koje su naše (pra)bake mijesile kruh. Nova, tzv. patuljasta pšenica, Triticum aestivum, proizvod je genetske manipulacije i hibridiziranja kojima je stvorena kratka, zdepasta, tvrda, visokootporna biljka s puno većim količinama škroba i glutena nego što su imale starinske vrste pšenice. Ovo je bio potrebno učiniti iz komercijalnih razloga usmjerenih na povećanje prinosa i otpornost na bolesti, sušu i vrućinu. Čovjek najzaslužniji za razvoj patuljaste pšenice, genetičar Norman Borlaug, vjerovao je da je genetska modifikacija jedini način da se nahrane milijuni gladnih diljem svijeta, pa je za svoj angažman i postignuće osvojio i Nobelovu nagradu za mir. No kako ta nova stvar, koja do prije 50 godina nije postojala, utječe na naše zdravlje poljoprivredni znanstvenici nisu istraživali. Gladni su i dalje gladni, a zapadnim se svijetom, u kojem je pšenica stup prehrane, širi epidemija debljine i drugih modernih bolesti.

Po čemu se nova Triticum aestivum pšenica razlikuje od starinske einkorn sorte pšenice? Prva velika razlika je u tome da nova pšenica sadrži vrlo visoke razine super brzog škroba pod nazivom amilopektin A, koji je zapravo štetniji nego šećer. Taj se škrob takvom brzinom razgrađuje u osnovne molekule – glukozu, da kruh od cjelovitog pšeničnog brašna podiže razinu šećera u krvi više nego ijedna druga namirnica, više nego šećer sâm. Ovaj glukozno-inzulinski tobogan dovodi do inzulinske rezistencije, metaboličkog sindroma, kroničnog umora, dijabetesa, trbušne debljine i mnogih drugih poremećaja zdravlja.

Nova patuljasta pšenica sadrži i novi modificirani gluten koji pridonosi stvaranju upala u tijelu. Gluten je onaj ljepljivi protein u pšenici koji čini da kruh može narasti a pekarske proizvode čini izdašnima, mekanima i primamljivima. Stara einkornpšenica ima najjednostavniji genetski kôd sastavljen od samo četrnaest kromosoma koji kodiraju za mali broj proteina glutena, za koje je manje vjerojatno da će izazvati celijakiju, upalu i preosjetljivost. Nova patuljasta pšenica genetski je kompleksnija jer sadrži četrdesetdva kromosoma i proizvodi mnoštvo različitih proteina glutena, uključujući i one koji vjerojatnije dovode do celijakije, upale, preosjetljivosti i bolesti izazvanih imunološkom reakcijom organizma.

Pšenica sadrži i opijate – supstance koje izazivaju ovisnost i dovode do prejedanja. Proteini iz pšenice se u probavnom sustavu razgrađuju na polipeptide – tzv. egzorfine – koji iz krvotoka prelaze krvno-moždanu barijeru i djeluju na receptore u mozgu kao opijati, stvarajući osjećaj trenutnog kratkotrajnog zadovoljstva i neodoljivu želje za još, kao kod konzumiranja droge. Ovi polipeptidi se još nazivaju gluteomorfini ili ”morfiju srodni spojevi iz glutena”, jer se u mozgu vezuju za moždani receptor za morfij, isti onaj za koji se vezuju i opijati. Pšenica je dakle namirnica s vrlo snažnim djelovanjem na živčani sustav i može izazvati mnogostruke probleme, od ovisničke potrebe za hranom i prejedanja, do neuroloških bolesti i poremećaja ponašanja. Pšenica je i glavni uzročnik debljine zbog svog stimulativnog djelovanja na apetit, pa kad se jednom riješite pšenice, osigurali ste put prema vitkoj liniji i mršavljenju bez gladovanja.

Svjedočeći tisućama slučajeva pacijenata koji su odustajući od pšenice povratili zdravlje, dr. William Davis napravio je najveće istraživanje po pitanju djelovanja pšenice na ljudsko zdravlje i stoga je ova knjiga obavezno štivo za svakoga tko je imalo zainteresiran za prehranu i zdravlje. Bilo da vas muči pretilost, metabolički sindrom, visoki trigliceridi u krvi, sitne čestice LDL kolesterola, dijabetes, bolesti jetre, autoimune bolesti, neurološki poremećaji, demencija, nutritivna deficijencija (npr anemija), osteoporoza, bolovi u zglobovima, probavne tegobe ili kožne bolesti kao psorijaza, akne i dermatitis, u knjizi ćete naći poveznicu s pšenicom. Ako ste i potpuno zdravi, ipak će vas zanimati kako usporiti starenje i zadržati lijepu kožu, visoku razinu energije i vitalnost u svim razdobljima života.

”Unatoč dramatičnim promjenama u genetskoj strukturi pšenice i drugih usjeva, na novostvorenim genetskim sojevima nije provedeno nijedno istraživanje o tome jesu li sigurni za zdravlje životinja ili ljudi. Nastojanja da se povećaju prinosi bila su toliko intenzivna, biljni genetičari bili su toliko sigurni da hibridizacijom nastaju proizvodi sigurni za ljudsku prehranu, problem gladi u svijetu bio je toliko hitan, da su spomenuti proizvodi poljoprivrednih istraživanja ubačeni u lanac ljudske prehrane a da se pritom nije vodilo računa o tome koliko su sigurni za ljude.”


Ova stvar danas čini preko 70% sadržaja naših obroka. Cjelovita ili necjelovita, pšenica je jedna od najgorih pošasti moderne prehrane. Možda se na prvu čini teško zamisliti život bez kruha, tjestenine i pekarskih proizvoda, ali vjerujte, lakše je nego što se čini jer postoji zdravija i ukusnija alternativa. Pšenični trbuh nudi, između ostalog, i plan jelovnika, recepte i praktične savjete kako najlakše sprovesti promjenu prehrane. Neka vam ova knjiga bude inspiracija i priručnik za jedan sretniji, zdraviji, i vitalniji život bez pšenice!---




Zagreb: Seminar o zdravlju 12.12.2015.

$
0
0

Dragi svi,

Na ovom seminaru naučit ćete mnoge korisne svari koje će vam pomoći da osvijestite uzrok problema i odredite smjernice i promjene koje će vas dovesti do boljeg zdravlja i vitalnosti.

Seminar o zdravlju: PREHRANA, BIOREZONANCA I INDIVIDUALNA DIJAGNOSTIKA 
- Anita Šupe i dr. Zdravka Svetličić.

Teme o kojima govorim:
- Koji su najveći problemi modernog načina prehrane;
- Kako hrana doprinosi razvoju bolesti;
- Kako promjenom prehrambenih navika omogućiti organizmu da se vrati u ravnotežu.

Dr. Zdravka Svetličić govori o:
- Energetska medicina - biorezonanca, individualna dijagnostika i terapija;
- Kako funkcionira ljudsko tijelo;
- Kako nastaje bolest;
- Poveznica emocija i organa;
- Ravnotežom do zdravlja.

Vrijeme i mjesto: subota 12.12.2015. od 16 - 19 sati
MoFit fitness club, Zorkovačka ul. 6 (Selska 81) dvorana Patliđan

Kotizacija: 100 kn

Prijave mailom su obavezne radi rezervacije mjesta: anita.supe@tragom.hr ili zdravka.svetlicic@gmail.com

Vidimo se!

Popust na knjige u mjesecu darivanja 10 - 30%

$
0
0
Izuzetno cijenim što mnogi od vas kupuju moje knjige za Božićne darove dragim osobama te vam stoga želim omogućiti da ta kupnja darova bude povoljnija.
Pogodnost se odnosi na sve četiri knjige koje su trenutno u ponudi i vrijedi do kraja prosinca 2015. 


Za kupnju jedne knjige popust je 10%
Za kupnju dvije knjige popust je 20 %
Za kupnju tri i više knjiga popust je 30%

Trošak dostave je 25 kn a za iznos preko 500 kn dostava je besplatna.

Od srca vam želim radost u nadolazećim blagdanima!


•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.
.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•

U ŠUMI - Kako sam nadvladao autoimunu bolest uz pomoć Paleo prehrane i funkcionalne medicine

$
0
0
Ovdje prenosim predgovor koji sam napisala za knjigu U šumi - Kako sam nadvladao autoimunu bolestu uz pomoć Paleo prehrane i funkcionalne medicine, autora Denisa Delogu. Već drugo izdanje u nepuna dva mjeseca pokazuje koliko su ljudi spremni preuzeti odgovornost za svoje zdravlje u vlastite ruke. Knjiga je dostupna za narudžbe ovdje.

---Živimo u fantastičnom vremenu u kojemu je sve moguće, živimo u vremenu buđenja. Sve je više ljudi širom naše planete koji postaju svjesni da nismo tek pasivni i nemoćni promatrači svog života, već da smo aktivni, i vrlo moćni, kreatori. Bolesti više nisu neizlječive, jer su znanje i informacije postali dostupni svima. Vjerujem, naime, da su upravo edukacija i otvoreni um osnovni preduvjet potreban za donošenje odluka koje nam omogućuju zdraviji i kvalitetniji život. 

Sve je više ljudi koji shvaćaju da sa svojim svakodnevnim, naizgled sitnim odlukama bitno utječu na svoje zdravlje. Prošla su ta vremena kada smo samo vjerovali, nadali se, prepuštali se sudbini ili nečijoj tuđoj volji. Danas imamo mogućnost preuzeti odgovornost za svoje zdravlje i svoj život u vlastite ruke – i to upravo i činimo. 

Denis Delogu je prošao put otkrivanja vlastite, vrlo moćne slobode izbora. Od početnog šoka i nevjerice koji slijede nakon dijagnoze ozbiljne bolesti kao što je multipla skleroza, uz pitanje ”zašto baš ja?” i proklinjanje sudbine, preko samostalnog istraživanja i edukacije, do postepenog prihvaćanja, puštanja i osvješćivanja da je zapravo sam glavni aktor cijele te priče. Ovo nije samo priča o ozdravljenju već i o duhovnom rastu, put od ”zašto baš ja?” do ”tko zna zašto je to dobro?”, put od osjećaja ogorčenosti do osjećaja zahvalnosti. 

Naravno, bila je potrebna edukacija i otvoreni um, bilo je potrebno prevazići neke ustaljene načine razmišljanja i ponašanja i stvoriti nove životne navike. Zapravo, bilo je potrebno preuzeti odgovornosti za svoje zdravlje i svoj život u vlastite ruke, što je istodobno zatrašujuće i oslobađajuće. 

Kad mi je Denis ispričao kako se sam izliječio od multiple skleroze promjenom prehrane i promjenom načina razmišljanja, znala sam da se ta priča mora ukoričiti kako bi postala dostupna svima. Svima onima koji ne žive svoj život punim potencijalom jer imaju zdravstvene tegobe i različite dijagnoze, prihvaćajući ta stanja kao nešto normalno, iz jednostavnog razloga što im nitko dosada nije rekao da može biti drugačije. Nitko nas nije učio da je prirodno stanje čovjeka vitalnost, visoka razina energije i fantastično dobro zdravlje. Nisu nas učili ni kako održati to prirodno stanje. Nažalost, u našem modernom društvu bolesti i razne zdravstvene tegobe prihvaćene su kao sastavni i neizbježni dio života. Nije to ni čudno, jer nam je moderno društvo nametnulo poprilično neprirodan način života. Kao baza prehrane propagira se visokoprofitabilna, industrijski rafinirana, nutritivno siromašna hrana. Umjesto da živimo u skladu s prirodom i njezinim ritmovima, moderno nam je društvo nametnulo potrošački mentalitet i život pod konstantnim stresom i frustracijom. Takav neprirodan način života, naravno, izaziva neprirodna stanja u organizmu. 

”U šumi” je osobna, vrlo intimna priča o vlastitom iskustvu od dijagnoze do izlječenja, priča o unutarnjoj promjeni i putovanju koje je samo sebi postalo cilj. Ovo je priča nad kojom ćete plakati i smijati se, priča koja će vam obogatiti život, koja će vas inspirirati i oplemeniti. 

Kako je Denis nadvladao autoimunu bolest, za koju medicina nema lijeka? Potrebna je bila promjena prehrane, jer je to nešto najmoćnije što dnevno unosimo u svoj organizam, ali također je bila potrebna promjena načina razmišljanja. 

Možda na prvu djeluje zastrašujuće, i možda neće biti baš lako prihvatiti da smo sami kreatori svoje sudbine, da smo sami glavni igrači na daskama svog života, te da nas nitko drugi ne može spasiti ako to nismo spremni učiniti sami. Ali, nije li to istovremeno oslobađajuće? Nije li fantastična spoznaja da imamo moć izbora, kontrolu donošenja i provođenja vlastitih odluka? 

Dakle, što je sutra za doručak i kojim mislima ćete započeti dan? Odluka je samo vaša, a ova knjiga neka vas u tome inspirira.---

Podaci o knjizi:
  • 144 stranice, dimenzije 14,8×21 cm 
  • meki uvez 
  • Izdavač TRAGOM Šibenik 
  • Tisak Denona Zagreb 
  • ISBN 978-953-57637-2-7 
  • Cijena 99,00 kn 


Čestitka 2016.

$
0
0


•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•

Dragi svi!

Želim vam radosne Božićne blagdane i neka vam Nova 2016. godina donese mir, ljubav, zdravlje, obilje i uspjeh na svakom planu! 


Živimo u vremenu podizanja svijesti, širenja ljubavi i zajedništva i preuzimanja odgovornosti za svoje odluke i postupke. Najbolje odluke koje možemo donijeti su da odbacimo loše i prigrlimo dobro. 

Odbacimo misli i uvjerenja koja nam više ne služe, koja nas zarobljavaju u začaranom krugu nezadovoljstva i sprečavaju nas da ispunimo svoje snove i ostvarimo svoje ciljeve. 

Osjetimo zahvalnost za sve dobro što nam život pruža, jer je zahvalnost najuzvišeniji osjećaj i osnovni preduvjet za istinsku sreću i ispunjenost u životu. 

Prvo budemo zahvalni a onda postanemo sretni i zdravi a ne obrnuto - ovo je dokazala neuroznanost :) 

S najljepšim željama od srca, Anita Šupe

•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•.
.•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•..•:*¨¨*:•


Kefir - čudesan prirodni probiotik i supernamirnica

$
0
0
Iz knjige Istine i laži o hrani 

Kefir je prirodno fermentirani mliječni napitak kiselkasto-osvježavajućeg okusa s laganom notom svježeg kvasca (ili veoma laganim okusom piva), koji se dobiva uz pomoć kulture kefira ili kefirnih zrnaca. Smatra se da je podrijetlom s Kavkaza, a star je i do 1 000 godina. Žitelji Kavkaza poznati su po svojoj dugovječnosti i dobrom zdravlju, žive gotovo bez bolesti, što se pripisuje njihovoj svakodnevnoj i neograničenoj konzumaciji kefira. Kultura kefira u našim se krajevima često naziva i tibetanska gljiva ili kefirna gljiva, ali kefirna zrnca nisu gljive.

Kefirna zrnca, koja izgledom podsjećaju na kuhanu cvjetaču, po sastavu su mješavina proteina, aminokiselina, lipida i topljivih polisaharida te sadrže simbiozu između velikog broja dobrih, mliječno-kiselih bakterija, octenih bakterija i sojeva kvasaca. Zrnca kefira hrane se i razmnožavaju u mlijeku i nemaju rok trajanja, mogu živjeti vječno. Brojni pokušaji mikrobiologa da njegova zrnca proizvedu u laboratoriju uporno završavaju neuspjehom. Pitanje otkud dolaze i kako su nastala, ostaje bez znanstvenog odgovora. Legenda kaže da su kefirna zrnca dar od Boga, “mana s neba”, koju je Bog poslao Izraelcima kad ih je Mojsije izveo iz Egipta da bi ih poveo u obećanu zemlju.

Kefiru se pripisuju mnogi pozitivni učinci u sprečavanju velikog broja bolesti i bolesnih stanja, između ostalog smatra se da:

  • djeluje kao najjače sredstvo protiv alergija i intolerancije na hranu;
  • djeluje kao prirodni antibiotik;
  • smanjuje inflamatorne (upalne) bolesti kao što su reuma i artritis;
  • jača imunološki sustav i ubrzava zacjeljivanje tijela;
  • poboljšava probavu i pravilno iskorištavanje nutrijenata iz hrane;
  • liječi bolesti crijeva kao što su IBS (sindrom iritabilnog crijeva), sindrom propusnosti crijeva, zatvor, proljev, nadutost;
  • pomaže kod bolesti želuca kao što su gastritis i čir na želucu;
  • čisti i detoksicira tijelo;
  • poboljšava funkciju jetre i djeluje protiv žučnih kamenaca;
  • pomaže kod srčano-žilnih oboljenja;
  • snižava šećer u krvi, visoki krvni tlak i visoke masnoće u krvi (trigliceride);
  • liječi gljivična oboljenja;
  • pomaže u zaustavljanju rasta malignih stanica;
  • normalizira metabolizam i time potpomaže gubljenje prekomjerne tjelesne težine;
  • pomaže kod nesanice i depresije;
  • pomaže kod bronhitisa i astme;
  • pomaže kod psorijaze i ekcema.

Kefirna zrnca možete nabaviti od nekoga tko ih već ima i sam pravi kefir kod kuće. Kontakt s takvom osobom najlakše je uspostaviti preko interneta, a zrnca se bez problema mogu spakirati u plastičnu vrećicu s malo mlijeka i poslati poštom. Brzo se razmnožavaju pa ih onda možete podijeliti drugima.

Kefir se lako priprema kod kuće. Malu količinu zrnaca stavite s mlijekom u staklenku, zatvorite poklopcem i ostavite na sobnoj temperaturi da fermentira 24 sata. Zrnca se hrane mliječnim šećerom i proizvode mliječnu kiselinu i CO2. Nakon 24 sata kefir procijedite kroz cjedilo miješajući ga žlicom. Kefirna zrnca koja su ostala u cjedilu stavite u novu količinu mlijeka, a procijeđeni kefir je gotov i spreman za piće. Možete ga piti odmah ili ga ohladite u hladnjaku.

Jedna puna velika žlica zrnaca dovoljna je za otprilike pola litre kefira. Za kefir je najbolje koristiti svježe domaće mlijeko (kravlje ili kozje), ali u nedostatku takvog, poslužit će i kupovno mlijeko. Kefir je gotov kad je mlijeko fermentiralo, tj. kada se zgusnulo i izgleda kao jogurt. Na dnu staklenke može se odvojiti tekućina – sirutka kefira, a napitak može biti gušći ili rjeđi, više vodenast ili više kremast, ovisno o vrsti mlijeka i temperaturi. Za cijeđenje kefira možete koristiti drvene, plastične i inox žlice i cjedila, no nemojte ga čuvati u plastičnim niti metalnim posudama jer plastika ispušta kemikalije, a metal reagira u dodiru s kiselim sadržajem. Najbolje ga je čuvati u staklenim posudama. Procijeđena zrnca ne treba ispirati vodom, dovoljno ih je staviti u novo mlijeko i ostaviti da miruju.

U terapijske svrhe, za poboljšanje zdravlja može se uzimati i litra kefira dnevno. No, za početak je dobro krenuti s manjom dozom, npr. decilitar dnevno, potom postupno povećavati količinu. Naime, kefir radikalno mijenja sastav crijevne flore – korisne bakterije uništavaju patogene i zauzimaju njihovo mjesto, a to kod nekih osoba može uzrokovati prolazne probavne smetnje. Osobe osjetljive na mliječne proizvode obično dobro podnose kefir, jer se procesom fermentacije teško probavljive komponente iz mlijeka razgrađuju i predprobavljaju. Bakterije iz kefira razgrađuju mliječni šećer laktozu, zato ga mogu koristiti i osobe koje ne podnose laktozu. Minerali iz mlijeka, npr. kalcij, procesom fermentacije postaju lakše biološki dostupni (organizam ih može lakše iskoristiti).

Osobe koje paze na unos ugljikohidrata (LCHF prehrana) mogu i više smanjiti sadržaj šećera u kefiru na način da ga nakon cijeđenja ostave još jedan do dva dana na sobnoj temperaturi da “sazrije”. Ovakav zreli kefir sadrži najmanje šećera, a sadržaj vitamina B1, B6 i B9 (folna kiselina) se povećava. Povećava se i sadržaj alkohola u kefiru koji može iznositi od 0,08% do 2%. Uobičajena količina alkohola u jednodnevnom kefiru iznosi 0,08 do 0,1%. Ostavi li se da zrije dva dana, treba označiti staklenke u različitim stadijima, npr. kefir sa zrncima, onaj jednodnevni i dvodnevni. Procijeđeni kefir, koji zrije, ne treba čvrsto poklopiti, nego se poklopac samo nasloni na teglu, a dobro ga je promiješati dva puta dnevno.

Želite li napraviti pauzu u pripremi kefira, možda odlazite na put ili slično, procijeđena zrnca isperite hladnom vodom, prelijte ih s malo mlijeka i spremite u hladnjak, tako ih možete čuvati oko 7 dana. Želite li ih pohraniti na duže vrijeme, isprana i osušena zrnca možete zamrzniti ili osušiti. Kada poželite zrnca ponovo aktivirati, stavite ih u malo mlijeka na sobnu temperaturu i čekajte da ”prorade”. Prvi i drugi dan dodajte samo malo mlijeka te ga nakon cijeđenja bacite. Treći dan možete raditi kefir kao i obično.

Višak zrnaca koja se razmnožavaju treba povremeno uklanjati. Ako ih nemate kome pokloniti, zamrznite ih za rezervu ili pojedite. Nisu baš neki doživljaj za žvakanje pa ih izmiksajte s drugim sastojcima u ukusni smoothie ili sladoled.

Smoothie od kefira i šumskog voća

  • 1 šalica kefira
  • višak zrnaca kad se razmnože
  • 2 žumanjka
  • 2 žličice kokosovog ulja
  • 1 šalica smrznutog šumskog voća
  • kad radite napitak za djecu, možete dodati 1 do 2 žličice meda
 Izmiksajte sve u multipraktiku i uživajte.


Sladoled od kefira i šumskog voća

  • 5 jaja
  • 250 ml slatkog vrhnja
  • 1 šalica kefira
  • višak zrnaca kad se razmnože
  • 200 do 250 g smrznutog šumskog voća
  • 2 žličice prave bourbon vanilije
  • malo stevije u prahu ili žlica meda
Istucite zasebno bjelanjke, žumanjke i slatko vrhnje. U multipraktiku izmiksajte šumsko voće s kefirom pa dodajte preostale sastojke i sve dobro izmiksajte. Zasladite prema okusu. Sladoled rasporedite u prikladne zdjelice i zamrznite. Izvadite ga pola sata prije posluživanja.




Saznajte više o hrani koja ubija i hrani koja liječi, o zdravoj probavi, mršavljenju bez gladovanja i kako se hraniti kod određenih zdravstvenih tegoba - iz knjige Istine i laži o hrani koja je u našim krajevima pokrenula pravu malu prehrambenu revoluciju za povratak prirodnoj izvornoj prehrani.

Ovo je jedina knjiga na hrvatskom jeziku koja se argumentirano obračunava s ustaljenim predrasudama i pogrešnim uvjerenjima o prehrani. Na cjelovit i jasan način opisuje najveće probleme moderne prehrane, otkriva uzroke epidemije debljine i kroničnih bolesti, te nudi jednostavna i konkretna rješenja za regulaciju tjelesne težine i poboljšanje zdravlja.



VARAŽDIN: Predavanje 22.03.2016.

$
0
0
Dragi svi, 

U utorak 22.03. održat ću predavanje u Varaždinu, u organizaciji TTS Sport centra. 

Teme predavanja su:
– Koji su najveći problemi modernog načina prehrane i kako hrana doprinosi razvoju bolesti;
– Kako promjenom prehrambenih navika omogućiti organizmu da se vrati u ravnotežu;
– Paleo / LCHF prehrana i kako prilagoditi prehranu individualnim potrebama;
– Važnost zdrave crijevne flore za ukupno zdravlje. 

Ulaz je 80 kn.
Uplatom ulaznice do 16.03.2016. osiguravate mjesto na predavanju. 

Kotizaciju uplaćujete na recepciji TTS centra ili na broj računa TTS centra:
HR4724020061100520539 (opis plaćanja: Predavanje-Anita Šupe) 

Godišnji odmor do 28.03.

$
0
0
Dragi svi!

Ja i moja ekipa smo na (zasluženom) godišnjem odmoru do 28.03.
Što god da vam treba morat će počekati do 29.03.

Hvala na razumijevanju i srdačan pozdrav!
Anita

Napokon – napredne analize zdravlja dostupne i u Hrvatskoj

$
0
0
Ako čitate moj blog onda se nadam da već znate da je klasična medicina orijentirana na traženje simptoma bolesti a farmaceutski lijekovi dizajnirani za suzbijanje tih simptoma. Od takvoga pristupa, naravno, nema iscjeljenja jer za iscjeljenje je potrebno pronaći i tretirati uzrok, a ne simptom.

U ovom procesu sami smo najvažniji igrač. Moramo preuzeti odgovornost za svoje zdravlje u svoje ruke, educirati se, postati svoj vlastiti zdravstveni detektiv, istraživati i eksperimentirati.

Jedan od načina da otkrijemo uzrok naših zdravstenih tegoba svakako su napredne analize koje su do nedavno bile nedostupne u Hrvatskoj, ali i to se mijenja. Proimmun iz Zagreba nudi napredne analize za otkrivanje uzročnika zdravstvenih problema koje se vrše u vrhunskim njemačkim laboratorijama. Kako se rade takve analize? Naravno iz stolice, urina, sline i krvi. Ne morate putovati u Zagreb za predati uzorak, poštom ćete dobiti materijal za uzimanje uzorka i poštom ga dostaviti u Proimmun. Nalaze ćete dobiti mailom ili poštom, kao i interpretaciju nalaza i prijedlog slijedećih koraka koje treba poduzeti.

Zdravlje počinje u crijevima, a uz pomoć Proimmun analiza možete testirati stanje crijeva, crijevne flore i propusnost crijeva, reakciju na hranu, intoleranciju, upale, parazite, teške metale, hormone, nutritivni status i još puno toga - da ne nabrajam, pogledajte sami na njihovoj web stranici.

Čak su i cijene prihvatljive, a osim toga, na moj nagovor u Proimmunu ćete dobiti dodatnih 10% popusta do kraja travnja, samo navedite šifru ŠUPE.

Ja sam recimo otkrila da imam disbiozu crijevne flore – neki korisni sojevi bakterija mi potpuno nedostaju, dok neke druge sojeve koji nisu dobri, imam viška. Kako je to moguće, uz uzimanje probiotika i fermentirane hrane? Pa eto moguće je. Nijedan probiotički dodatak koji sam dosada uzimala ne sadrži baš taj soj bakterija koje meni nedostaju. Zbog njihovoga nedostatka razmnožavaju se neželjeni sojevi. Ovo je nešto o čemu sam ranije mogla samo nagađati, a sad točno znam na čemu trebam raditi da bih poboljšala zdravlje crijeva.

Da skratim priču, sve što vas zanima o naprednim analizama možete saznati na web stranici Proimmun ili ih nazovite na telefon. I ne zaboravite navesti šifru ŠUPE da biste ostvarili 10% popusta, ova pogodnost traje do kraja travnja.

Link na web stranicu --> Proimmun usluge




Knjiga kakvu još niste čitali – Gurmanske veze, Maja Petrović

$
0
0
Upravo sam pročitala knjigu Gurmanske veze autorice Maje Petrović, koju poznate kao vrlo stručnu, talentiranu i duhovitu autoricu bloga Vitki gurman. Moram reći da je knjiga fenomenalna, ukusna i zavodljiva - čestitam Majo!

Sigurno se pitate kakve veze ima hrana i seks? O, ima veze, itekako ima veze! Za početak, to su dvije stvari u životu kojima pristupamo sa skoro istim osjećajem zadovoljstva, entuzijazma i bez previše razmišljanja. O svim vidljivim i nevidljivim vezama između hrane, seksipila i ljubavnih veza saznajemo iz ove knjige koja spaja edukacijske tekstove o zdravim i nezdravim namirnicama, mnoštvo izvrsnih ukusnih recepata, zanimljive priče o namirnicama i začinima iz drevnih vremena, savjete za uspješna ljubavna osvajanja, lijep i seksipilan izgled i dobar osjećaj u vlastitom tijelu.

Što su to afrodizijaci i gdje se nalaze, zašto žudimo za šećerom i lošom hranom određene dane u mjesecu, kojom pravom hranom trebamo zadovoljiti te žudnje, koje kombinacije hrane servirati sebi i partneru da bi poslije večere bili puni snage i želje, a ne da zaspete na kauču, kako hranom djelujemo na hormone, što sa svim tim ima tjelesna aktivnost, ambijent, aromaterapija i čajevi, i još puno, puno toga, ne mogu ni nabrojati sve blago koje ova knjiga sadrži.

”Neizvodivo je da se svakodnevno zatrpavamo industrijskim prerađevinama, dopuštamo da nam nedostaju vitamini i minerali, izostavljamo kvalitetne proteine i ne bavimo se zanosnim začinima – a da očekujemo zavidan libido i tijelo puno energije za ljubavne pobjede. Ili bilo kakve pobjede.”

Ukratko: naučite zdravo jesti, neodoljivo kuhati, pravilno koristiti afrodizijake i zanosne začine, naučite se brinuti o vlastitom tijelu i tijelu svoga partnera, naučite da ljepota i seksipil dolaze iznutra a ne izvana, zavedite ako partnera nemate, razbudite strast ako partnera imate ali je strast zaspala, naučite što učiniti ako imate višak kilograma i manjak živaca, sve uz dobro poznati neodoljivo oštar i duhovit Majin stil pisanja.


Ovo je MUST HAVE knjiga za svaku modernu i osviještenu djevojku i ženu koja želi biti lijepa, zdrava, privlačna i uspješna. Naručite kod Maje Petrović ovdje http://vitkigurman.com/knjiga/


Biograd: Predavanje 05.05.2016

$
0
0

Dragi svi, 

U četvrtak 05.05. u 18.30 sati održat ću predavanje u Biogradu, u Gradskoj knjižnici. 

Teme predavanja su:
– Koji su najveći problemi modernog načina prehrane i kako hrana doprinosi razvoju bolesti;
– Kako promjenom prehrambenih navika omogućiti organizmu da se vrati u ravnotežu;
– Paleo / LCHF prehrana i kako prilagoditi prehranu individualnim potrebama; 

Ulaz je slobodan i knjige će se moći kupiti po prigodno sniženim cijenama. 

Vidimo se!

Na slici: gužva i dobro raspoloženje na predavanju u Zadru 26.11.2015. Ako vam se dogodilo ovo, da niste mogli ući u knjižnicu, dođite u Biograd :)


Serija tekstova o mršavljenju: I i II dio

$
0
0
Ovo je serija od osam nastavaka na temu pretilosti koju je pripremio moj suradnik Krunoslav Vinicki. Krunoslav je student druge godine na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje tematiku zdrave prehrane i piše blog Optimalna prehrana, trenira agility (sport sa psima) i radi street workout. Njegov veliki interes za zdravu prehranu između ostaloga je započeo i zbog mucanja. Izbacivanje trans masti i jako procesirane hrane je puno pomoglo. Potom je izbacio gluten, počeo jesti više ribe i uveo neke druge promjene koje su dodatno poboljšale govor.

PRETILOST: PSIHOLOŠKI ILI METABOLIČKI POREMEĆAJ (I DIO)

U Hrvatskoj 60% odraslog stanovništva pati od prekomjerne tjelesne težine,​ a njihov je broj u stalnom porastu (1). Naravno, krivicu pripisujemo ljudima koji imaju taj problem, uvjereni kako bi sve bilo u redu kad bi jeli manje i umjesto dizala koristili stepenice. Uzrok epidemije debljanja zasigurno je taj što unose više energije nego što uspiju potrošiti. Tako smo barem čuli na satu fizike dok je profesor objašnjavao prvi zakon termodinamike po kojem se energija ne može stvoriti ni iz čega, a niti uništiti. Budući da pretpostavljamo da i debeli ljudi podliježu zakonima fizike, savjetujemo im da odu na restriktivnu dijetu, a kada nakon dva tjedna pokleknu uputimo ih psihijatru koji ih uvjerava da hranom zapravo nadoknađuju neuzvraćenu majčinu ljubav iz djetinjstva. Sigurni smo da imaju neki psihološki problem, jer, zašto bi inače bili tako loši u samoizgladnjivanju? 

Istina je da pretile osobe unose više energije nego što je troše. Međutim, to nam i dalje ne govori ništa o uzroku njihove pretilosti. Zamislite sljedeću situaciju. Putujete vlakom i gužva je. Imajući na umu da željeznicom u Hrvatskoj gotovo nitko ne putuje jer je sporija od Internet Explorera, pitate prijatelja do sebe zašto je u vlaku takva gužva. Očekujući čuti neki pravi uzrok, primjerice da je meteor pao na autobusni kolodvor ili pak da je država počela studentima financirati prijevoz (zašto bi inače ljudi putovali HŽ­om), on vam odgovara da je gužva zato što “više ljudi ulazi u vlak nego što ih izlazi”. Taj odgovor ima jednako smisla koliko i tvrdnja da smo pretili jer “unosimo više kalorija nego što ih trošimo”. 

Ali, zašto mi zapravo sve više jedemo? Ljudski ogranizam nije pasivni stroj koji funkcionira po jednostavnim matematičkim formulama. Mi posjedujemo na tisuće enzima i hormona veoma kompleksnog medudjelovanja koji, između ostalog, kontroliraju glad, sitost i količinu energije koju imamo. Nijedna osoba nije pretila zato što je jednoga jutra odlučila unositi 100 kalorija više, već zato što je došlo do određenog metaboličkog poremećaja.​ U slijedećim tekstovima ćemo otkriti zašto dijete povećavaju ovaj problem te kojim promjenama ga možemo veoma jednostavno ispraviti. 

Reference: 


PRETILOST: ZAŠTO DIJETE NE DOVODE DO MRŠAVLJENJA? (II DIO)

Prije 2400 godina Hipokrat je predložio „najbolji“ način mršavljenja: manje jesti i više se kretati (1). U međuvremenu smo kao društvo jako napredovali: otkrili smo da bolesti ipak nisu, kako je to Hipokrat tvrdio, posljedica neuravnoteženih tjelesnih sokova, shvatili smo da je zemlja okrugla, a srpska pjevačica Ljupka Stević snimila je pjesmu s Američkim reperom Snoop Doggom. Do danas su mnoga istraživanja testirala Hipokratovu strategiju mršavljenja. Nažalost, utvrđeno je da ta metoda ne vodi do uspjeha. ​Analiza 31 istraživanja kalorijski restriktivnih dijeta pokazala je da niti jedna dugoročno nije imala učinka​(2). 

Ljudi se ne mogu dugo pridržavati kalorijski restriktivnih dijeta i, gotovo uvijek, kad se vrate na prijašnju prehranu, vrate i izgubljene kilograme. Da frustracija bude veća, često se udebljaju za još koji kilogram (2). Najizraženije je to kod tinejdžerica. O​ne koje redovito odlaze na dijete pod trostruko su većim rizikom da unutar četiri godine postanu pretile​(3). Unatoč tome, liječnici i dalje nastavljaju s 2400 godina starom tradicijom te pritom zanemaruju metaboličke, hormonske i neurološke promjene koje se odvijaju tijekom dijete. 

Dokazano je da ​dijete povećavaju razinu hormona koji potiču apetit, a snižavaju razinu hormona koji smanjuju apetit.​ U istraživanju objavljenom u jednom od najuglednijih medicinskih časopisa, The New England Journal of Medicine, pretile su osobe stavljene na restriktivnu dijetu koja se sastojala od posebnih shakeova i povrća te su tijekom 10 tjedana u prosjeku izgubile 13 kilograma. Međutim, ispitanici su praćeni još godinu dana. Unatoč velikoj motiviranosti te savjetovanjima s nutricionistima, nisu uspjeli zadržati sve izgubljene kilograme. Nakon godinu dana još su uvijek osjećali veću glad nego na početku istraživanja. Tijelo im je bilo u stanju gladovanja: razina grelina, “hormona gladi”, bila je 20% veća nego na početku istraživanja, dok je razina leptina, “hormona sitosti”, bila manja. Vrijednosti šest drugih hormona također su se promijenile (4). 

Suvremena istraživanja pokazala su da se, osim hormonskih promjena, za vrijeme mršavljenja u tijelu odvijaju i neurološke promjene. Nakon mršavljenja, područja u mozgu odgovorna za nagradu postaju puno aktivnija, dok područja odgovorna za samokontrolu smanjuju aktivnost (5). Kao rezultat toga, m​ozak povećava želju za hranom do te mjere da hrana postaje opsesija

Ako tome dodamo činjenicu da se tijekom dijete usporava metabolizam zbog čega, kako bismo održali postignutu težinu, moramo jesti još manje (9), jasno je da nismo pretili zato štoimamo neki "psihološki nedostatak". S​amoizgladnjivanje nije prirodno i naše je tijelo tijekom evolucije razvilo brojne mehanizme kojima nas od toga štiti. 

Reference: 
1. Precope, J., Hippocrates on diet and hygiene (London: Zeno, 1952). 




Serija tekstova o mršavljenju: III i IV dio

$
0
0
Ovo je serija od osam nastavaka na temu pretilosti koju je pripremio moj suradnik Krunoslav Vinicki. Krunoslav je student druge godine na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje tematiku zdrave prehrane i piše blog Optimalna prehrana, trenira agility (sport sa psima) i radi street workout. Njegov veliki interes za zdravu prehranu između ostaloga je započeo i zbog mucanja. Izbacivanje trans masti i jako procesirane hrane je puno pomoglo. Potom je izbacio gluten, počeo jesti više ribe i uveo neke druge promjene koje su dodatno poboljšale govor. 


PRETILOST: AMERIKANCI SU NEUHRANJENA NACIJA (III DIO) 

Kad razmišljamo o neuhranjenosti, većina ljudi prvo pomisli na djecu u Africi. No, prilično je ironično da pretile osobe, unatoč povećanom unosu kalorija, po neuhranjenosti nisu daleko od te djece. 

Prema meta-analizi objavljenoj 2015. godine kod pretilih osoba nedostatak vitamina D je za 35% veći nego kod osoba normalne tjelesne težine (1). To je vrlo zabrinjavajuće jer je nedostatak vitamina D povezan sa smanjenom razinom leptina – hormona koji potiskuje glad (2, 3) i otpornošću na inzulin (4, 5). Zbog toga energija, umjesto u mišiće i organe, odlazi u masno tkivo. 

Slično je stanje i s drugim nutrijentima. Pretile osobe u prosjeku imaju dvostruko manje magnezija (6), čak 68% ima manjak bakra, 74% manjak cinka (7, 8), a mnogi imaju i značajan manjak vitamina A (9), vitamina C (10), vitamina B9 i B12 (11), željeza (9, 12, 13) i selenija (14). 

I epidemiološka istraživanja potvrđuju da je upravo neuhranjenost najvažniji faktor koji dovodi do pretilosti. Ta istraživanja nedvosmisleno dokazuju da je povećana konzumacija jeftine i nutritivno osiromašene procesirane hrane glavni uzrok epidemije pretilosti (15, 16). 

Očekivali bi da uklanjanje deficita nutrijenata dovodi do mršavljenja - i to je zaista tako. 

Primjerice, u istraživanju provedenom u Kini, pretile žene koje su uzimale dodatke prehrani tijekom šest mjeseci u prosjeku su izgubile 3.6 kilograma (17). Dva velika istraživanja provedena na više od 16 000 odnosno 38 000 ljudi tijekom 10 odnosno 28 godina pokazuju da je korištenje dodataka prehrani povezano s manjim rizikom od pretilosti (18, 19). 

Kao što vidite, iza pretilosti krije se mnogo ozbiljniji problem od povećanog unosa kalorija i upravo iz tog razloga dijete ne funkcioniraju. Povećani apetit i rezultirajuća pretilost zapravo su obrambeni mehanizmi tijela. U slučaju deficita određenih nutrijenata tijelo različitim hormonskim promjenama povećava apetit kako bi osiguralo unos dovoljne količine tih nutrijenata. Naravno, što je taj deficit veći, bit ćemo prisiljeni konzumirati više hrane. Time unosimo i više kalorija koje tijelo sve teže uspijeva potrošiti i one se spremaju kao masno tkivo. 

Pogreška je ta što, umjesto za boljom prehranom, često posežemo za najnovijim tabletama za mršavljenje i dijetama koje putem kalorijske restrikcije ili ekstremne, nebalansirane prehrane, uzrokuju još veći nedostatak nutrijenata. Ovo objašnjava zašto dijete imaju negativne posljedice za zdravlje, odnosno zašto dovode do povećanog rizika od dijabetesa, visokog krvnog tlaka i kardiovaskularnih bolesti (20). 

Reference 
  1. Pereira-Santos, M., Costa, P. R. F., Assis, A. M. O., Santos, C. A. S. T. and Santos, D. B. (2015), Obesity and vitamin D deficiency: a systematic review and meta-analysis. Obesity Reviews, 16: 341–349., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25688659 
  2. Henendez C, Lage M, Peino R, Retinoicacid and vitamin D(3) powerfully inhibit in vitro leptin secretion by human adipose tissue. J Endocrinol. 2001 Aug; 170(2): 425-31 http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11479138 
  3. Maetani, M., Maskarinec, G., Franke, A. A., & Cooney, R. V. (2009). Association of Leptin, 25-Hydroxyvitamin D, and Parathyroid Hormone in Women. Nutrition and Cancer, 61(2), 225–231., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19235038 
  4. Nagpal, J., Pande, J. N. and Bhartia, A. (2009), A double-blind, randomized, placebo-controlled trial of the short-term effect of vitamin D3 supplementation on insulin sensitivity in apparently healthy, middle-aged, centrally obese men. Diabetic Medicine, 26: 19–27., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19125756 
  5. von Hurst, P.R., Stonehouse, W., Coad, J. (2010), Vitamin D supplementation reduces insulin resistance in South Asian women living in New Zealand who are insulin resistant and vitamin D deficient-a randomised, placebo-controlled trial. British Journal of Nutrition, 103(4): 549–555. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19781131 
  6. Takaya, J. et al. (2010), “Intracellular magnesium of obese and type 2 diabetes mellitus children,” Diabetes Therapy, no. 1: 25–31, http://pmid.us/22127671
  7. de Luis, D.A., Pacheco, D., Izaola, O., Terroba, M.C., Cuellar, L., Cabezas, G. (2013), Micronutrient status in morbidly obese women before bariatric surgery. Surgery for Obesity and Related Diseases, 9 (2): 323-7., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22033193 
  8. de Luis, D. A., “Zinc and copper serum levels of morbidly obese patients before and after biliopancreatic diversion: 4 years of follow-up,” Journal of Gastrointestinal Surgery 15, no. 12 (December 2011): 2178–81, http://pmid.us/21826547
  9. Lefebvre, P., Letois, F., Sultan, A., Nocca, D., Mura, T.,, Galtier, F. (2014), Nutrient deficiencies in patients with obesity considering bariatric surgery: a cross-sectional study. Surgery for Obesity and Related Diseases, 10(3):540-6., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24630922
  10. Riess, K.P., Farnen, J.P., Lambert, P.J., Mathiason, M.A., Kothari, S.N. (2009), Ascorbic acid deficiency in bariatric surgical population. Surgery for Obesity and Related Diseases, 5(1):81-6., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18996765 
  11. de Luis, D.A., Pacheco, D., Izaola, O., Terroba, M.C., Cuellar, L., Cabezas, G. (2013), Micronutrient status in morbidly obese women before bariatric surgery. Surgery for Obesity and Related Diseases, 9(2):323-7., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22033193
  12. Moschonis, G., Chrousos, G.P., Lionis, C., Mougios, V., Manios, Y. (2012), Association of total body and visceral fat mass with iron deficiency in preadolescents: the Healthy Growth Study. British Journal of Nutrition, 108(4):710-9., http://pmid.us/22088365
  13. Salgado, W., Modotti, C., Nonino, C.B., Ceneviva, R. (2014), Anemia and iron deficiency before and after bariatric surgery. Surgery for Obesity and Related Diseases, 10(1):49-54. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24071485
  14. Alasfar, F. et al. (2011), Selenium is significantly depleted among morbidly obese female patients seeking bariatric surgery. Obesity Surgery, 21(11):1710-13., http://pmid.us/21633821
  15. B. A. Swinburn, G. Sacks, K. D. Hall et al., “The global obesity pandemic: shaped by global drivers and local environments,” The Lancet, vol. 378, no. 9793, pp. 804–814, 2011. http://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736(11)60813-1/abstract
  16. M. N. Riaz, M. Asif, and R. Ali, “Stability of vitamins during extrusion,” Critical Reviews in Food Science and Nutrition, vol. 49, no. 4, pp. 361–368, 2009. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19234945?dopt=AbstractPlus
  17. Li, Y. et al., “Effects of multivitamin and mineral supplementation on adiposity, energy expenditure and lipid profiles in obese Chinese women,” International Journal of Obesity 34, no. 6 (June 2010): 1070–77, http://pmid.us/20142823
  18. Nachtigal, M. C. et al., “Dietary supplements and weight control in a middle-age population,” The Journal of Alternative and Complementary Medicine11, no. 5 (October 2005): 909–15, http://pmid.us/16296926
  19. Mursu, J. et al., “Dietary supplements and mortality rate in older women: The Iowa Women’s Health Study,” Archives of Internal Medicine 171, no. 18 (October 10, 2011): 1625–33, http://pmid.us/21987192
  20. Dulloo, A. G. et al., “Pathways from weight fluctuations to metabolic diseases: Focus on maladaptive thermogenesis during catch-up fat,” issue supplement 2, International Journal of Obesity and Related Metabolic Disorders 26 (September 2002): S46–57, http://pmid.us/12174328

PRETILOST: ŠTO JE ZAJEDNIČKO MARIHUANI I OMEGA-6 MASNOĆAMA (IV DIO)

Ako ste ikad pod utjecajem marihuane otišli u pekaru i oborili rekord u jedenju masnog bureka, doživljavajući orgazam pri svakom zalogaju, poznat vam je utjecaj marihuane na povećanje apetita. To se događa jer stanice u našem živčanom sustavu sadrže receptore specijalizirane za reakciju s kanabinoidima iz marihuane. Posjedujemo ove receptore, ne da bismo mogli uživati u konzumaciji marihuane, već zato što naše tijelo proizvodi vlastite kanabinoide koji, vežući se za ove receptore, kontroliraju apetit (između ostalog). Oni nastaju iz omega-6 masnih kiselina (arahidonske kiseline) i, nažalost, čini se da pretjerana konzumacija ovih masnoća uzrokuje njihovu povećanu produkciju, odnosno debljanje. 

Upravo su ovu hipotezu testirali Dr. Hibbeln i njegov tim. Svoj eksperiment dizajnirali su tako da oponaša porast u konzumaciji omega-6 masnoća u Americi tijekom 20. st. (od 1% do 8% kalorija). Miševi koji su konzumirali hranu u kojoj je 8% kalorija dolazilo iz omega-6 masnoća imali su trostruko veću razinu vlastitih kanabinoida. Kao rezultat toga jeli su više, bili su deblji i imali su više masnog tkiva od miševa koji su dobivali samo 1% kalorija iz ovih masnoća (1). 

Omega-6 masnoće, zajedno s omega-3 masnoćama, spadaju u višestruko nezasićene masnoće i našem su organizmu esencijalne. Drugim riječima, naše ih tijelo ne može samo stvarati, već ih moramo unositi hranom. Ipak, to ne govori ništa o tome koliko su zdrave i u kojim ih količinama trebamo unositi. Štoviše, sama činjenica da ih organizam sam ne proizvodi upućuje na to da nam nisu potrebne u velikim količinama - svi najvažniji lipidi u tijelu mogu se sintetizirati iz ugljikohidrata i proteina. 

Upravo zbog logike "esencijalno jednako zdravo" u zadnjih 50 godina posebno smo se trudili da životinjske masnoće zamijenimo biljnim uljima bogatim omega-6 masnoćama. Dobra je vijest da smo, kao što se vidi na grafu (2), u tome zaista uspjeli. Loša je vijest da smo time postali još više pretili. Konzumacija omega-6 masnoća uzrokuje pretilost i u miševa i u ljudi. 

U jednom istraživanju miševi su podijeljeni u tri skupine te su dobivali hranu identičnu po količini masnoća, proteina i ugljikohidrata, ali različitu po vrsti masnoća. Prva je skupina dobila goveđi loj (niska količina omega-6 masnoća), druga maslinovo ulje (umjerena količina omega-6 masnoća), a treća ulje šafranike (velika količina omega-6 masnoća). Miševi koji su dobivali maslinovo ulje imali su 7.5% porasta tjelesne težine, a miševi koji su dobivali ulje šafranike 12.3% porasta tjelesne težine u odnosu na miševe iz prve skupine (3). 

U drugom istraživanju, 782 muškarca podijeljena su u dvije skupine i držana na kalorijski kontroliranoj prehrani pet godina. Jedna je skupina konzumirala životinjske masnoće, a druga biljna ulja bogata omega-6 masnoćama. U odnosu na skupinu koja je konzumirala životinjske masnoće, skupina koja je konzumirala biljna ulja bilježila je konstantan porast masnog tkiva i tjelesne težine te je u zadnjim godinama istraživanja u prosjeku imala 5%, odnosno 4 kilograma više (4). 

Na koje još načine omega-6 masnoće potiču pretilost? 

Pretili ljudi često su kritizirani jer ne vježbaju dovoljno. No, istraživanja upućuju da je to posljedica, a ne uzrok njihove pretilosti. Višestruko nezasićene masnoće jako su nestabilne i jako lako oksidiraju (5) te time oštećuju mitohondrije. Mitohondriji su mala tjelešca u našim stanicama čija je glavna uloga proizvodnja energije. Možemo ih zamisliti kao male elektrane koje, ako ne funkcioniraju pravilno, ne mogu potrošiti sve resurse, odnosno masne kiseline, iz kojih stvaraju energiju. Pretili ljudi imaju mnogo oštećenih mitohondrija te stoga i smanjenju sposobnost "potrošnje" masnih kiselina, odnosno stvaranja energije. To vodi smanjenoj tjelesnoj aktivnosti i doprinosi pretilosti (6). 

Kalorijski restriktivna prehrana ne može popraviti niti ovaj problem i to je jedan od razloga zašto nije uspješna (6). 

Također, omega-6 masnoće oštećuju crijevnu mikrofloru i, kao što ćemo vidjeti u jednom od slijedećih tekstova, to doprinosi pretilosti (7). 

Reference:
  1. Alvheim, A. R., Malde, M. K., Osei-Hyiaman, D., Hong Lin, Y., Pawlosky, R. J., Madsen, L., Kristiansen, K., Frøyland, L., Hibbeln, J. R. (2012). Dietary Linoleic Acid Elevates Endogenous 2-AG and Anandamide and Induces Obesity. Obesity (Silver Spring, Md.), 20(10), 1984–1994., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22334255
  2. Guyenet, S., “Vegetable Oil and Weight Gain”, Whole Health Source, blog, prosinac 16, 2008, http://wholehealthsources.blogspot.hr/2008/12/vegetable-oil-and-weight-gain.html
  3. Pan, D. A. and L. H. Storlien, “Dietary lipid profile is a determinant of tissue phospholipid fatty acid composition and rate of weight gain in rats,” Journal of Nutrition 123, no. 3 (March 1993): 512–19, http://pmid.us/8463854
  4. Dayton, S. et al., “Composition of lipids in human serum and adipose tissue during prolonged feeding of a diet high in unsaturated fat,” The Journal of Lipid Research 7, no. 1 (1966): 103–11, http://pmid.us/5900208
  5. Hulbert, A. J., “On the importance of fatty acid composition of membranes for aging,” Journal of Theoretical Biology 234, no. 2 (May 21, 2005): 277–88, http://pmid.us/15757684
  6. Rogge, M. M., “The role of impaired mitochondrial lipid oxidation in obesity,” Biological Research for Nursing 10, no. 4 (April 2009): 356–73, http://pmid.us/19190032
  7. Brown, K., DeCoffe, D., Molcan, E., & Gibson, D. L. (2012). Diet-Induced Dysbiosis of the Intestinal Microbiota and the Effects on Immunity and Disease. Nutrients, 4(8), 1095–1119. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/23016134

Serija tekstova o mršavljenju: V i VI dio

$
0
0
Ovo je serija od osam nastavaka na temu pretilosti koju je pripremio moj suradnik Krunoslav Vinicki. Krunoslav je student druge godine na Veterinarskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu. U slobodno vrijeme istražuje tematiku zdrave prehrane i piše blog Optimalna prehrana, trenira agility (sport sa psima) i radi street workout. Njegov veliki interes za zdravu prehranu između ostaloga je započeo i zbog mucanja. Izbacivanje trans masti i jako procesirane hrane je puno pomoglo. Potom je izbacio gluten, počeo jesti više ribe i uveo neke druge promjene koje su dodatno poboljšale govor.

Prvi i drugi dio pročitajte ovdje.


PRETILOST: SABOTIRA LI VAS U MRŠAVLJENJU NEDOSTATAK SNA (V DIO)

Živimo u vrijeme kad radi posla ili nove večernje epizode "Big Brothera"često žrtvujemo spavanje. Hvalimo se kako odlično funkcioniramo uz samo 5 sati sna (ali tek nakon što popijemo prvu kavu, naravno). Ljudi nam se zbog toga dive. Ponekad smo malo razdražljiviji, no to je dobro - iskreniji smo prema šefu i lakše mu u lice kažemo što mislimo o njemu. Naravno, pri tome smo sigurni da manjak spavanja nema nikakve veze s veličinom naše stražnjice ili pivskog trbuha.

Do danas je objavljeno 50-ak epidemioloških istraživanja koja su analizirala povezanost spavanja i pretilosti u djece i odraslih - većina je pronašla povezanost (1, 2, 3, 4). Spavanjem trošimo najmanje energije, ali nas možda najviše štiti od pretilosti. Ne treba puno vremena da manjak sna počne utjecati na naš apetit, pogotovo za nečim slatkim (5). Nakon samo dvije nedovoljno prospavane noći (četiri sata sna dnevno) dolazi do smanjenja razine hormona sitosti (leptina) i povećanja razine hormona gladi (grelina) (5). Nedostatak spavanja ima tako velik učinak na naš metabolizam da čak nije važno ni koliko se dobro hranite, ni koliko vježbate; ako ne spavate dovoljno, nećete moći smršavjeti (6).

Nije problem samo u količini spavanja. Umjetno osvjetljenje kojem smo izloženi nakon zalaska sunca omogućuje nam da budemo aktivni i da jedemo po noći. Ovakve, možda naizgled bezazlene radnje neprirodne su i imaju izrazito negativan učinak na naš dnevni ciklus (cirkadijalni ritam) (7, 8, 9).

Naime, svaka stanica u našem tijelu posjeduje jedan "unutarnji sat" koji joj govori koji je dio dana (10). To je važno jer neke se tjelesne aktivnosti odvijaju po danu, a neke po noći, kada bismo u normalnim uvjetima trebali spavati - cirkadijalni ritam ima ključnu ulogu u reguliranju metabolizma i hormonskog sustava. 
Stoga nas ne treba čuditi zašto su upravo oni o kojima nam život najviše ovisi, poput policajaca, medicinskih sestara i vatrogasaca, obično jako pretili  (10, 11, 12, 13). Prema FBI-ovom izvješću čak 80% policajaca je pretilo (14). To je znatno iznad prosjeka. Ustvari, to je toliko iznad prosjeka da vas potakne na pitanje zašto žene toliko maštaju o njima? ( I zašto niste otišli na policijsku akademiju?)

Više faktora utječe na sinkronizaciju cirkadijalnog ritma. Najvažniji su: svjetlost, hrana te tjelesna aktivnost.

Svjetlost ima najsnažniji utjecaj na naš cirkadijalni ritam. Nažalost, danas većinu vremena provodimo u zatvorenim prostorima, dok smo navečer, često i za vrijeme spavanja, izloženi svjetlosti. Ovakav način života ima velik utjecaj na otpuštanje melatonina, "hormona spavanja". Naime, izlaganje svjetlosti prije spavanja smanjuje otpuštanje ovoga hormona, a prisustvo svjetlosti za vrijeme spavanja smanjuje ga za više od 50% (15). Da bi stvar bila još gora, naši kapci propuštaju svjetlost (16) te čak i dok spavamo, svjetlost javne rasvjete može poremetiti cirkadijalni ritam i kvalitetu spavanja. 

Reference:
  • Knutson KL, Van Cauter E. Associations between sleep loss and increased risk of obesity and diabetes. Ann N Y Acad Sci. 2008; 1129:287–304., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18591489
  • Patel SR, Hu FB. Short sleep duration and weight gain: a systematic review. Obesity (Silver Spring). 2008; 16:643–653., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18239586
  • Leproult R, Van Cauter E. Role of sleep and sleep loss in hormonal release and metabolism. Endocr Dev. 2010; 17:11–21., http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19955752
  • Pannain S, Miller A, Van Cauter E. Sleep loss, obesity and diabetes: prevalence, association and emerging evidence for causation. Obes Metab-Milan. 2008; 4:28–41. 
  • Spiegel, K. et al., “Brief communication: Sleep curtailment in healthy young men is associated with decreased leptin levels, elevated ghrelin levels, and increased hunger and appetite,” Annals of Internal Medicine 141, no. 11 (December 7, 2004): 846–50, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/15583226?dopt=AbstractPlus
  • Nedeltcheva, A. V., Kilkus, J. M., Imperial, J., Schoeller, D. A., & Penev, P. D. (2010). Insufficient sleep undermines dietary efforts to reduce adiposity. Annals of Internal Medicine, 153(7), 435–441. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/20921542
  • Stokkan, K.A., Yamazaki, S., Tei, H., Sakaki, Y., Menaker, M. (2001), Entrainment of the circadian clock in the liver by feeding. Science, 19; 291 (5503): 490-3.,  http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11161204
  • Damiola, F., Le Minh, N., Preitner, N., Kornmann, B., Fleury-Olela, F., Schibler, U. (2000), Restricted feeding uncouples circadian oscillators in peripheral tissues from the central pacemaker in the suprachiasmatic nucleus. Genes & Development, 1;  14(23): 2950-61. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/11114885
  • Fuller, P.M., Lu, J., Saper, C.B. (2008), Differential rescue of light- and food-entrainable circadian rhythms. Science, 23; 320(5879): 1074-7. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18497298?dopt=Abstract
  • Bass, J., & Takahashi, J. S. (2010). Circadian Integration of Metabolism and Energetics. Science (New York, N.Y.), 330(6009), 1349–1354. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21127246
  • Peplonska, B., Bukowska, A., & Sobala, W. (2015). Association of Rotating Night Shift Work with BMI and Abdominal Obesity among Nurses and Midwives. PLoS ONE, 10(7), e0133761. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4511417/
  • Esquirol, Y., Bongard, V., Mabile, L., et al. (2009), Shift work and metabolic syndrome: respective impacts of job strain, physical activity, and dietary rhythms. Chronobiol Int, 26:544–559. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19360495
  • De Bacquer, D., Van Risseghem, M., Clays, E., et al. (2009) Rotating shift work and the metabolic syndrome: a prospective study. Int J Epidemiol. 2009; 38:848–854. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19129266
  • Shell, D. E.,  Physical Fitness Tips for the Law Enforcement Executive, Federal Bureau of Investigation, svibanj 2005, https://www2.fbi.gov/publications/leb/2005/may2005/may05leb.htm
  • Gooley, J. J. et al., “Exposure to room light before bedtime suppresses melatonin onset and shortens melatonin duration in humans,” The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 96, no. 3 (March 2011): E463–72, http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21193540?dopt=AbstractPlus
  • Figueiro, M. G., & Rea, M. S. (2012). Preliminary evidence that light through the eyelids can suppress melatonin and phase shift dim light melatonin onset. BMC Research Notes, 5, 221. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22564396


PRETILOST: ZAŠTO NE MRŠAVITE VJEŽBANJEM (VI DIO)

Za naše zdravlje se zaista nitko ne brine više od Coca Cole. Samo u Velikoj Britaniji ova korporacija je donirala 20 milijuna dolara za promicanje vježbanja (1). Zabrinuta inicijativama za uvođenje poreza na gazirana pića te njihovim mogućim uklanjanjem iz škola, uključila se i u znanstvena istraživanja. Tako je prošle godine donirala 1.5 milijuna dolara za osnivanje neprofitne organizacije "Global Energy Balance Network". Njezini osnivači, koji su ujedno i ugledni znanstvenici, tvrdili su kako nema dokaza da procesirana hrana uzrokuje pretilost (mislim da je jasno zašto nisu osvojili Nobelovu nagradu) te da bi trebali više vježbati, a manje se brinuti o kalorijama (2). Nažalost, oni nisu prvi znanstvenici koji su radi masne kobase (4 milijuna dolara ) podvili rep i ugrozili svoj ugled, ali su zato vjerojatno prvi koji su nakon procurenih mailova upali u aferu te u konačnici iste godine morali prestati s radom (2, 3).

Englezi su počeli na Facebooku objavljivati statuse "no pain, no gain" ("bez muke nema dobre guze") i prije no što je Coca-Cola otvorila fitness centre. No, zanimljivo je da unatoč tome što iz godine u godinu sve više vježbaju, postaju sve deblji - pogledaj graf. 

Graf prikazuje da porast pretilosti u Engleskoj je popraćeno porastom postotkom ljudi koji  zadovoljavaju propisani minimum fizičke aktivnosti od 30 min/danu (13, 14)



Upravo smo dokazali da vježbanje uzrokuje pretilost - kada bi ih samo nekako natjerali da opet postanu fikusi pred televizorom, siguran sam da bi smršavili! Šalim se, povezanost ne dokazuje nužno uzročno-posljedičnu vezu. Vježbanje ne uzrokuje pretilost, ali očito je niti ne spriječava. 

Prema istraživanjima provedenim od 1980. do danas, koristeći najtočniju metodu za mjerenje cjelodnevne energetske potrošnje, metodu "dvostruko označene vode", jasno je da se tjelesna aktivnost u ovom razdoblju, unatoč porastu pretilosti, nije smanjila. Štoviše, malo se i povećala (4) (Ovo nas ne treba čuditi - pretilim osobama treba više energije za kretanje).

U glavama smo nekako stvorili ideju da su ljudi 80-ih svaki dan cijepali drva i pješke hodali do posla. No, u realnosti smo i tada provodili dane u uredima, vozili automobile te gledali sapunice - i to sve bez da smo bili toliko pretili kao danas.

Fitnes industrija je u nas čvrsto usadila mišljenje da vježbanje dovodi do mršavljenja. Međutim, iako je ono izuzetno važno za zdravlje, istraživanja upućuju da je njegova uloga u mršavljenju, u najmanju ruku, mnogo skromnija. To najbolje znaju pretila djeca koja su ambicioznim znanstvenicima najčešće poslužila kao "pokusni kunići". Nažalost, niti jedan znanstvenik se nije proslavio tjeranjem jadnih "bombica" na trčanje. Većina istraživanja je imala pozitivne rezultate samo na postotak masnog tkiva, ne i na ukupnu tjelesnu težinudjece (indeks tjelesne mase) (5). Puno bolje rezultate nisu ostvarili ni odrasli. U 43 istraživanja vježbanje je u prosjeku pridonijelo gubitku 1.1 kilogram tjelesne mase (6). Uzmemo li u obzir da su u prosjeku vježbali 45 min dnevno, između 3 i 5 puta tjedno od 3 do 12 mjeseci, ispada da im je za gubitak tog jednog kilograma bilo potrebno 72 satavježbanja.

Iako laganim trčanjem uz najnoviju aplikaciju za mjerenje pulsa vjerojatno nećete "otopiti" masnoće i ostvariti vitku liniju, ne znači da je svaki oblik vježbanja neučinkovit.

Visoko intenzivni intervalni trening (HIIT) koji se sastoji od više kratkih intervala visokog intenziteta, u istraživanjima se pokazao daleko uspješnijim.

Primjerice, u istraživanju koji je uspoređivao HIIT s klasičnim, ravnomjernim kardio treningom, HIIT je u prosjeku "otopio" 2.5 kg masnog tkiva. S druge strane, grupa koja je radila kardio trening dnevno je vježbala duplo duže da bi na kraju istraživanja, ironično, bila još deblja (7).

Ako mislite da HIIT dovodi do značajnijeg mršavljenja jer troši više kalorija, varate se. U usporedbi s treningom izdržljivosti HIIT je ostvario bolje rezultate unatoč tome što je potrošio dvostruko manje kalorija (8).

Ipak, najvažnija prednost ovakvog načina vježbanja je činjenica da vam za njega treba manje vremena nego da jehovinom svjedoku objasnite da niste izgubili smisao života. Zaista, samo 10 minuta HIIT-a tjedno postiže iste rezultate kao i 4.5 sati trčanja (9).

Kao što vidite, veza između vježbanja i mršavljenja je puno kompleksnija od brojanja potrošenih kalorija. Čak i kada vježbanje dovodi to "topljenja" masnoća, to nije zbog potrošenih kalorija, već zbog metaboličkih promjena. Naša tijela teže određenoj ravnoteži i koliko god potrošili kalorija vježbanjem, hranom ćete ih nadoknaditi (10). Osim što ste gladniji, sigurno ste primijetili da nakon treninga više ne skakućete kao balerina puni energije. To je zato što nakon fizičke aktivnosti tijelo štedi energiju, i to ne samo povećanom željom da ostatak dana provedete u ležećem položaju, već i smanjenjem nekih osnovnih bioloških funkcija. Primjerice, potpuno zdrave žene nakon umjerene fizičke aktivnosti imaju smanjenu proizvodnju spolnih hormona (11).

Vježbanjem najvjerojatnije nećete izgubiti kilograme, no to ne znači da nećete morati kupiti uže hlače. U jednom istraživanju HIIT je u samo 2 mjeseca doveo do 44% smanjenja abdominalnog masnog tkiva i povećanja mišićne mase (12). Masno tkivo zauzima daleko veći volumen (prostor) od iste mase mišićnog tkiva. Dakle, kako vježbanjem budete "topili" masnoće i dobivali na mišićnoj masi, iako možda nećete imati manje kilograma, uživat ćete u sve boljoj liniji.

Reference:
  • Lowe, L., ParkLives: how we’re providing fun, free activities in local parks, Coca-Cola GB, svibanj 4, 2016,  http://www.coca-cola.co.uk/stories/health/get-active/get-active-with-parklives/
  • O’Connor, A., Coca-Cola funds scientists who shift blame for obesity away from bad diets, The New York Times, kolovoz 9, 2015, http://well.blogs.nytimes.com/2015/08/09/coca-cola-funds-scientists-who-shift-blame-for-obesity-away-from-bad-diets/?_r=2
  • Huehnergarth, N. F., Emails Reveal How Coca-Cola Shaped The Anti-Obesity Global Energy Balance Network, Forbes, studeni 24, 2015, http://www.forbes.com/sites/nancyhuehnergarth/2015/11/24/emails-reveal-how-coca-cola-shaped-the-anti-obesity-global-energy-balance-network/2/#1b78403e3e48
  • Westerterp, K. R., Speakman J. R. (2008.), Physical activity energy expenditure has not declined since the 1980s and matches energy expenditures of wild mammals. International Journal of Obesity 32, 1256–1263; http://www.nature.com/ijo/journal/v32/n8/abs/ijo200874a.html
  • Atlantis, E., Barnes, E. H., Fiatarone Singh, M. A. (2006), Efficacy of exercise for treating overweight in children and adolescents: a systematic review. International Journal of Obesity 30, 1027–1040. http://www.nature.com/ijo/journal/v30/n7/full/0803286a.html
  • Shaw, K., Gennat, H., O'Rourke, P., Del Mar, C. (2006), Exercise for overweight or obesity. Cochrane Database Syst Rev; (4):CD003817. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17054187
  • Trapp, E. G., Chisholm, D. J., Freund J., Boutcher, S. H. (2008), The effects of high-intensity intermittent exercise training on fat loss and fasting insulin levels of young women. International Journal of Obesity 32, 684–691. http://www.nature.com/ijo/journal/v32/n4/abs/0803781a.html
  • Tremblay, A., Simoneau, J. A., Bouchard, C. (1994), Impact of exercise intensity on body fatness and skeletal muscle metabolism. Metabolism; 43(7):814-8. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8028502
  • Burgomaster, K. A., Howarth, K. R., Phillips, S. M., Rakobowchuk, M., MacDonald, M. J., McGee, S. L., & Gibala, M. J. (2008). Similar metabolic adaptations during exercise after low volume sprint interval and traditional endurance training in humans. The Journal of Physiology, 586(Pt 1), 151–160. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17991697
  • Sonneville, K. R., Gortmaker, S. L. (2008), Total energy intake, adolescent discretionary behaviors and the energy gap. Int J Obes;32 Suppl 6:S19-27. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19079276
  • Ellison, P. T. (2003), Energetics and reproductive effort. Am. J. Hum. Biol., 15: 342–351. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/12704710?dopt=Abstract
  • Boudou, P., Sobngwi, E., Mauvais-Jarvis, F., Vexiau, P., Gautier, J. F. (2003), Absence of exercise-induced variations in adiponectin levels despite decreased abdominal adiposity and improved insulin sensitivity in type 2 diabetic men. Eur J Endocrinol, 149(5):421-4. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/14585088
  • National Statistics Health Survey for England - 2013, Trend tables [NS], Health and
    Social Care Information Centre, prosinac 10, 2014. http://www.hscic.gov.uk/catalogue/PUB16077
  • Townsend N, Bhatnagar P, Wickramasinghe K, Scarborough P, Foster C, Rayner M (2012).  Physical activity statistics 2012.  British Heart Foundation: London. https://www.bhf.org.uk/publications/statistics/physical-activity-statistics-2012

Viewing all 219 articles
Browse latest View live