Quantcast
Channel: Istine i laži o hrani
Viewing all 219 articles
Browse latest View live

Paleo LCHF piramida prehrane - kako pronaći svoj optimalan način prehrane?

$
0
0

Osnovna ideja LCHF modela prehrane je smanjivanje unosa ugljikohidrata i povećavanje unosa masti i ljudi najčešće kreću s LCHF prehranom radi mršavljenja. No, ako ne povedemo računa o kvaliteti i raznolikosti namirnica, i ako nam je cilj isključivo skidanje nekoliko kilograma a ne zdravlje, onda LCHF može biti isto toliko nezdrav način prehrane kao i svaki drugi. Kupovna kobasica prelivena kupovnom majonezom ima malo ugljikohidrata i puno masti, ali predstavlja krajnje nezdrav obrok.

Zato je meni draži naziv Paleo prehrana. Paleo sigurno ne znači da ćemo jesti i živjeti kao da smo u kamenom dobu, nego znači da biramo hranu koja je u skladu s našom genetikom. Glavna ideja Paleo prehrane je izbacivanje namirnica koje izazivaju upalne procese, iritiraju crijeva, dovode do neravnoteže hormona i do inzulinske osjetljivosti. To znači da se izbacuju iz prehrane sve žitarice, sve mahunarke (grahorice), industrijski procesirani mliječni proizvodi, te šećer, industrijska biljna ulja, margarini i općenito procesirana hrana iz supermarketa.

To znači da biramo pravu neprocesiranu hranu u njenom izvornom cjelovitom obliku, te da jedemo povrće (puno više povrća nego što je uobičajeno), meso, ribu, jaja, voće u količini koju podnosimo, domaće prirodne mliječne proizvode u umjerenoj količini, a kruhove i peciva pečemo od brašna orašastih plodova i sjemenki. Koristimo prirodne masnoće kao što su maslinovo ulje, maslac, svinjska mast (i druge životinjske masnoće) te kokosovo ulje (iako nije lokalna namirnica uključujemo ga u prehranu zbog njegove ljekovitosti i odličnih učinaka na metabolizam i sagorijevanje masti). Težimo nabavljati prirodno uzgojenu ekološku hranu kako bismo smanjili unos toksina koji se koriste u masovnom i konvencionalnom uzgoju.

Paleo prehrana je već sama po sebi LCHF, jer odbacujemo žitarice, tj hranu od brašna žitarica, tijesto, mahunarke i šećer, pa time već ozbiljno smanjujemo unos ugljikohidrata, a kako hranu jedemo cjelovitu (ne uklanjamo masnoće koje prirodno dolaze u hrani i ne izbjegavamo prirodno masne namirnice) tako je i unos masti povećan. Dakle Paleo jeste LCHF ali LCHF ne mora biti Paleo. Ako samo mislimo na smanjivanje unosa ugljikohidrata jer želimo skinuti nekoliko kilograma i ako jedemo bez da razmišljamo o kvaliteti i raznolikosti namirnica onda to može biti nezdravo kao što može biti nezdrav i bilo koji drugi model prehrane koji nije LCHF.

Dakle neka vam ne bude cilj smanjivanje unosa ugljikohidrata pod svaku cijenu i natrpavanje tanjura mastima, nego neka cilj bude prvenstveno vaše zdravlje. Čak i ako ste najzdraviji, a imate višak kilograma, zapravo niste potpuno zdravi, jer gomilanje kilograma pokazuje da nešto u tijelu nije u redu i da je zdravlje krenulo u krivom smjeru.

Hranu bismo prvenstveno trebali birati prema njezinom nutritivnom sadržaju, odnosno razmišljati što unosimo u svoje tijelo od nutrijenata koji su nam apsolutno potrebni za dobro zdravlje, dug život i vitalnost. Tek onda kad smo učinili pravilan izbor namirnica, možemo eksperimentirati i kreirati jela koja će nam izgledom i okusom biti privlačna.

No i u okviru Paleo LCHF prehrane, ipak ne možemo svi jesti sve namirnice, već trebamo pronaći svoj optimalan način prehrane u skladu sa svojim zdravstvenim stanjem i tjelesnim predispozicijama. Namirnice koje spadaju u tzv. "sivu zonu" su orašasti plodovi i sjemenke, mliječni proizvodi, povrće iz skupine Solanaceae (nightshades) i jaja. Ove ili neke od ovih namirnica mogu biti problematične kod osoba sa autoimunim bolestima, tj kod osoba sa disbiozom crijevne flore i sindromom propusnih crijeva.

Orašasti plodovi i sjemenke sadrže male količine saponina koji mogu djelovati iritirajuće kod osoba sa osjetljivim crijevima, te nešto antinutrijenata – fitinsku kiselinu koja se može neutralizirati namakanjem i dehidracijom. Oni također sadrže nešto više omege 6 nego omege 3, o čemu trebaju povesti računa osobe koje se bore protiv upalnih bolesti, ali ni ostali koji teže pravilnom omjeru omege 3 i omege 6 u svojoj prehrani ne trebaju pretjerivati s konzumacijom orašastih plodova i sjemenki.

Mliječni proizvodi mogu djelovati iritirajuće na razne načine. Mnoge osobe su intolerantne na laktozu i osjetljive na protein kazein  najčešće su to osobe s disbalansom crijevne flore i propusnim crijevima. Drugima mlijeko i mliječni proizvodi izazivaju izlučivanje inzulina neproporcionalno sadržaju šećera. Npr sir koji praktički nema šećera već sadrži samo protein i masti ipak potiče izlučivanje inzulina, što je nepovoljno za osobe sa inzulinskom rezistencijom, i može sprečavati gubitak kilograma osobama koje žele smršaviti. Proizvodi od domaćeg mlijeka, naročito kozjeg, puno su lakši za probavu i nutritivno su bogatiji jer mlijeko pašnih životinja sadrži vrijednu CLA – konjugiranu linolnu kiselinu i više omege 3 nego konvencionalno mlijeko.

Povrće iz skupine Solanaceae (nightshades) – krumpir, paprika, rajčica i patliđan – sadrži male količine toksičnih alkaloida (solanin, tomatin i dr.) koji mogu djelovati iritirajuće, posebice su osjetljive osobe s autoimunim bolestima.

Jaja, zapravo bjelanjak, može biti problematičan za neke osobe, posebice one sa autoimunim bolestima. Žumanjak je vrlo hranjiv i lagan za probavu i zapravo je vrlo rijetka alergija ili intolerancija žumanjka.

Kava i druga pića koja sadrže kafein podižu nivo kortizola (hormona stresa) koji onda djeluje i na šećer u krvi i na inzulin. Stres je sam po sebi neprijatelj zdravlja i definitivno može biti razlog zašto neke osobe ne mogu smršaviti bez obzira koliko smanjuju unos ugljikohidrata. Savjet: umjesto da ganjate svaki gram šećera i odričete se voća probajte se odreći kave na neko vrijeme i vidjeti što će se dogoditi.

Dakle, promjena prehrane nije jednokratni posao već je to proces koji traje. Ako ste već na LCHF – Paleo prehrani i izbacili ste većinu loših stvari a ipak se još uvijek ne osjećate najbolje ili niste ostvarili svoj cilj, istražujte dalje. Izbacite neke ili sve namirnice iz sive zone na dva mjeseca i pratite kako se osjećate. Kad dođe do poboljšanja pomalo vraćajte u prehranu jednu po jednu namirnicu i pratite reakciju, samo tako ćete otkriti što vam zaista smeta a što ne.

Prehrana je individualna stvar. LCHF – Paleo je model, okvir, unutar kojeg trebamo pronaći što je optimalno za nas, a to ćemo uspjeti stalnom edukacijom, isprobavanjem i osluškivanjem svog tijela. Jednostavno ne možemo više pasivno očekivati da će taj posao za nas odraditi netko drugi.



Iskustvo: kako je Maja osvojila naslov državne prvakinje u triatlonu na LCHF prehrani (uz malo dijete i dva posla)

$
0
0

Da je u životu sve moguće postići, dokazuje svojim primjerom Maja, državna prvakinja u triatlonu koja je ušla u top 10 na svjetskoj bodovnoj ljestvici - uz malo dijete, dva posla i zdravstvene probleme. Ovo je priča za sportaše, priča za žene i mame, priča za sve vas koji sumnjate i nemate dovoljno vjere sebe. Hvala Majo što si podijelila svoje iskustvo s nama ♥ 
 
Sa sportom sam krenula 2009. godine, prvo s plivanjem maratona, jer sam ‘zapela’ u društvu koje se bavilo daljinskim plivanjem te kad sam nakon samo mjesec dana treninga otišla plivati maraton od 5 km, ozbiljno sam sumnjala hoću li doći živa u cilj. Prije toga sam plivala samo u osnovnoj školi 3 godine u dječjem klubu rekreativnog plivanja “Igra”, zbog problema s kralježnicom. Ne samo da sam došla živa, nego sam i osvojila zlato u kategoriji te prvi put završila čak i u novinama.

Tu jesen sam krenula i s trčanjem te sam istrčala svoj prvi polumaraton. Krajem 2010. sam počela razmišljati o triatlonu, za što mi je trebao cestovni bicikl. Uspjela sam nagovoriti mamu da mi kupi za diplomu bicikl, kad sam saznala da sam trudna. Za vrijeme trudnoće sam nastavila s trčanjem te sam se čak natjecala na jednom trekingu, gdje sam završila druga apsolutno i štafetno u triatlonu, gdje smo bili jedina mješovita štafeta i završili na drugom mjestu (tu sam taman ulazila u 7. mjesec trudnoće).

Nakon poroda, vrlo brzo sam se vratila trčanju te točno 3 mjeseca poslije poroda sam trčala osobni rekord na 5 kilometara i osvojila 3. mjesto na Novogodišnjoj utrci. Na porodiljnom sam odradila svoju prvu triatlon sezonu (2012.) te dva puta završila na državnom postolju. Iduće sezone sam se penjala još 7 puta na državna postolja, uključujući i na najvišu stepenicu u dugom akvatlonu, bila sam čak i na svjetskom prvenstvu u Londonu u rujnu. Krenula sam paralelno odrađivati pripravnički staž kao psiholog u svibnju 2013., u udruzi koju sam osnovala i još uvijek vodim, Udruzi za pomoć nezaposlenim majkama djece s poteškoćama u razvoju Oblačić.

Kako triatlon ima više disciplina, koje se razlikuju po duljinama, ja sam se najviše pronašla u disciplini dugi triatlon te sam u rujnu 2013. nastupila na svom prvom drugom triatlonu (1.9 km plivanje, 90 km bicikl i 21 km trčanje), prvenstvu Hrvatske u Poreču te završila kao druga najbolja Hrvatica. Tu sam negdje odlučila da ću se najviše posvetiti toj disciplini i jednom uzeti naslov državne prvakinje. Paralelno je moja curica navršila 2 godine.

Kod dugog triatlona je, osim puno sati treninga, jako važna prehrana, kažu oko 30% utrke, a može biti i 100% utrke, ako se napravi greška u koracima. Ono što mainstream mediji i većina sportaša zagovara je prehrana bazirana na ugljikohidratima, kao JEDINA MOGUĆA prehrana za vrhunske sportaše. U skladu s time i ja sam se držala toga. Krajem 2013. sam počela imati ozbiljnih želučanih tegoba te mi je dijagnosticiran kronični gastritis. Za terapiju sam dobila inihibitore protonske pumpe te sam se udebljala 3 kilograma u manje od mjesec dana, u jeku priprema za svjetski kup, odnosno utrke u Kolumbiji. Takve stvari su me dovodile do ludila – kako je moguće imati i do 13 treninga tjedno i debljati se, pritom se ne prežderavajući slatkim, nego ‘pazeći što jedem’?!

U veljači 2014. smo otputovali u Kolumbiju na utrku dugog triatlona, istog formata kao i u Poreču. Dogodilo se najgore – uslijed promjene klime, hrane, puta, bronhitisa i što ja znam čega, večer prije me ulovio grozan gastritis. Problem kod dugog triatlona je što se mora jesti za vrijeme utrke, jer su to utrke od 4, 5 sati te je nemoguće prije unijeti dovoljno kalorija. Utrka je ok krenula, ali onda je gastritis eskalirao, prvo me ulovila mučnina na biciklu i nisam mogla jesti, a zatim sam krenula i povraćati na trčanju. Vani 31 stupanj, UV 11, utrka je ispala totalni fijasko, iako sam sa 6. mjestom osvojila puno vrijednih bodova, koji su me doveli do 12. mjesta na svjetskoj rang ljestvici dugog triatlona, u zbroju s prethodno osvojenim bodovima. Dobila sam onda i neku bakteriju na dišnom sustavu, oporavljala sam se još 2 tjedna po dolasku i završila na teškim antibioticima.

Nakon tog iskustva, rekla sam da se više nikad neće dogoditi da otputujem na drugi kraj svijeta i onda da me ulovi gastritis na utrci, a ja padnem u hipoglikemiju. I tu počinje moja LCHF priča :)
 Još sam prije na blogu jednog triatlonca čitala o prehrani na kojoj nije nužno konstantno jesti za vrijeme treninga/utrke, jer je moguće prebaciti tijelo na “masni pogon”. Kako radim u jednoj školi trčanja, jedna ‘školarka’ koja je isto na LCHF-u me uvela u svijet masti, s raznim savjetima, posudila sam Prvu hrvatsku LCHF kuharicu, prostudirala blog Istine i laži o hrani i krenula doslovno od danas do sutra, pritom nastavljajući normalno redovito trenirati.

Dakle, prva 3 dana su bila dani pakla. Otvoreno sam rekla, da nisam imala iskustvo prestanka pušenja, sigurno bih pokleknula. Iduća 2 tjedna su na svakodnevnoj bazi bili dobri, ali čim bi započeo trening, slabost, malaksalost, mučnina. Meni već kreće sezona, a ja brzinski treniram na razini lošijeg rekreativca, plutajući po bazenu i povlačeći se po atletskoj stazi. Uvjeravala sam se da je sve u glavi i da ne mogu umrijeti od toga, da neću pasti i srušiti se na pod mrtva. Točno se sjećam tog dana, jedno 2 tjedna poslije LCHF reza, bio je trening plivanja – kao da mi je netko uključio turbo pogon, imala sam snage više nego ikad, čak je i kolega triatlonac komentirao trenerici da što mi je danas, da tako brzo plivam.

Međutim, nisu svi problemi tu nestali, mislim da svaki sportaš si treba naći svoj optimum i dosta eksperimentirati s različitim verzijama LCHF-a. Ja sam vidjela, nakon jedno 2 mjeseca stroge ketogene dijete, da mi se metabolizam malo usporio, da nisam ni grama izgubila, da mi nedostaje eksplozivnosti te da mi nedostaje snage u mišićima kada treba ekstra “stisnuti” na utrci. S raznim vlastitim istraživanjima, došla sam do nekih iskustava vrhunskih sportaša da im najbolje odgovara model punjenja jednom tjedno s ugljikohidratima te da se prilagodi da taj dan bude dan prije utrke, a na utrci kombinacija masti i ugljikohidrata. Na taj način mišići ipak osjete glikogen, dobiješ taj esktra “boost”, odnosno kako jedan autor i sportaš zaključuje – dobiješ najbolje od oba svijeta; snagu i izdržljivost.

I zaista, tu negdje kreće moja sportska ovosezonska renesansa. Uz 2 posla (kao psiholog i trener u školi trčanja), samohrano majčinstvo, dodatne edukacije i usavršavanja, položeni stručni ispit u lipnju te puno treninga, uspjela sam osvojiti jedno treće i dva druga mjesta na državnim prvenstvima u razmaku od mjesec dana (6./7.mj 2014.). Kako sam morala raditi cijelo ljeto, a dijete mi je bilo na Rabu, onda sam vikendima putovala do nje, a da uštedim novce na putovanja, par puta sam išla i biciklom, jedući samo grana padano, bademe i krmenadle :). Kakva glad ili hipoglikemija, 10 sati bicikliranja, preko 200 kilometara na +30 stupnjeva, bez problema!

U rujnu sam nastupila s kolegicom u štafeti na Ironmanu u Mađarskoj gdje sam vozila 180 km bicikl, za 5 h i 40 minuta, jedući gran padano, 85% crnu čokoladu i jednu energetsku pločicu. Bila sam spremna za državno prvenstvno u Poreču početkom listopada, iako sam bila dosta isrcpljena što s poslovima, što s privatnim obavezama. Do početka listopada, vaga je pokazivala 55 kilograma (173cm visina), naspram veljače i 62 kilograma. Nikakva dijeta, samo sport i LCHF (pri čemu prije samo sport nije bio niti približno dovoljan).

Dan prije državnog sam jela opet puno voća i zobi (punim se prema Paleo principima), a na utrci kombinaciju crne čokolade, izotonika i energetske pločice. Izgleda da je upalilo, jer sam osvojila naslov državne prvakinje i s tim bodovima ušla u top 10 na svjetskoj bodovnoj ljestvici, što mi je osigurava status vrhunskog sportaša I. kategorije od 1.1.2015. Ne moram niti spominjati koliko mi to znači, neću morati više raditi dva posla.

Kad bih sažela LCHF, kao sportaš, u jednu rečenicu to bi bilo: To je ono kada jedeš koliko hoćeš, osjećaš se super, izgledaš super, ideš super i UVIJEK imaš jednako energije, nema padova ili oscilacija, kada kreneš ne staješ. Meni je ova prehrana definitivno okrenula život na bolje, nema više onog straha kad odem par sati na bicikl “Što ako padnem u hipoglikemiju”, nema više nekontroliranih slabosti, a o prednostima gubitka 7 kilograma u sportskom smislu, a pritom se ne izgladnjujući, ne moram niti pričati.

Ne kažem da je ovakav oblik svima najbolji (6 dana ketogena prehrana + 1 Paleo s min. unosom masti), niti da je LCHF za sve ljude najsavršenij oblik prehrane, ali da je svima život bolji i zdraviji bez rafiniranog šećera i prerađene hrane, to je definitivno. Osim toga, mene su uvjeravali da je sportove izdržljivosti nemoguće trenirati bez ugljikohidrata, no očito ništa nije nemoguće, a sve što nam godi i paše je odlično! :)



Preporuke o niskom unosu masnoće rezultat su nadriznanosti ali prehrambeni autoriteti ne žele priznati poraz

$
0
0

Wall Street Journal objavljuje: Posljednji pohodi boraca protiv masnoće

Ispostavilo se da je prehrana temeljena na niskom unosu masnoće rezultat nadriznanosti, međutim Ministarstvo poljoprivrede SAD-a (USDA) teško prihvaća tu činjenicu.  

Napisala: Nina Teicholz za Wall Street Journal
S engleskog prevela: Andrea Marić

Priznanje koje je prošlog mjeseca iznijela Alice Liechtenstein, vodeća znanstvenica na čelu odbora koji izdaje službene prehrambene smjerice američke Vlade, iznenadilo bi mnoge Amerikance. Rekla je da prehrana s niskim unosom masti „vjerojatno nije dobra ideja“. Bilo je to rijetko javno priznanje propusta na kojem se već 35 godina temelje službene američke prehrambene smjernice.

Ipak, stručnjaci koji upravo sastavljaju nove preporuke o pravilnoj prehrani, zaglavili su unutar istih okvira predrasuda o masnoći i neutemeljenih znanstvenih dostignuća koji su i bili prvotna osnova za propisivanje prehrane s niskim udjelom masnoća. Iz tog razloga zanemaruju veliki obujam strogo-znanstvenih dokaza koji predstavlja najveću nadu u borbi protiv epidemije pretilosti, dijabetesa i srčanih bolesti.

Američke prehrambene smjernice, koje svakih 5 godina zajednički izdaju Ministarstvo poljoprivrede (USDA) i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi (HHS), imaju značajan utjecaj na hranu koju Amerikanci proizvode i konzumiraju. Od 1980-e godine potiču na smanjenje unosa masnoće, posebice zasićenih masnoća, koje se većinom nalaze u hrani životinjskog podrijetla kao što je crveno meso, maslac i sir. Umjesto toga, Amerikancima je rečeno da 60% kalorija treba unositi iz hrane bogate ugljikohidratima kao što su tjestenina, kruh, voće i krumpir. A oni su to u cjelosti i poslušno prihvatili.

Međutim, početkom ovog tisućljeća, klinička ispitivanja koja su proveli američki Nacionalni zdravstveni instituti (NIH) pokazali su da prehrana s niskim udjelom masnoće nije poboljšala zdravlje ljudi, a niti im je smanjila opseg struka. Posljedično, u smjernicama iz 2000-e Odbor koji donosi prehrambene smjernice polako se počeo udaljavati od ideje niskog unosa masnoće, a do 2010-e njegovi članovi odustali su i od samog spominjanja ograničavanja ukupno unesene masnoće.

Ipak, prema posljednjem Gallupovom istraživanju, većina Amerikanaca se i dalje aktivno trudi izbjegavati masnoću. Naime, nisu svjesni radikalnog zaokreta u prehrambenoj politici Ministarstva, zato što promjene nisu javno niti objavljene. Možda to nisu učinili kako ne bi odgovarali za posljedice koje za sobom nosi dvadestpetogodišnje neutemeljeno savjetovanje, tim više jer mnoštvo stručnjaka vjeruje da je upravo službeno preporučeno povećanje unosa ugljikohidrata i pridonijelo povećanju stope pretilosti i epidemiji dijabetesa.


*Autorica Nina Teicholz govori zašto bi Amerikanci trebali prestati vjerovati u nadriznanost koja propagira prehranu s niskim unosom masnoće.

Takav poražavajući preokret trebao je potaknuti stručni Odbor, koji priprema prehrambene smjernice za 2015-u, i koji će svoj predzadnji javni sastanak održati 6-og i 7-og studenog, na temeljito promišljanje svoje dogme usmjerene protiv masnoće. Umjesto toga, Odbor sada svoj gnjev usmjerava isključivo na zasićene masti. Novije smjernice su sustavno strmoglavile dopuštenu količinu navedenih masti u prehrani na 7% unesenih kalorija ”ili manje”, što predstavlja najnižu razinu koju je Vlada ikada savjetovala, razinu koja je rijetko kada, ili nikada, zabilježena kod zdravih ljudskih populacija.

Najnoviji i čvrsto utemeljeni znanstveni radovi o zasićenim mastima kreću se u suprotnom smjeru od smjera Odbora Ministarstva poljoprivrede SAD-a. Značajna meta analiza  svih dostupnih dokaza, provedena ove godine od strane znanstvenika s Cambridgea i Harvarda, između ostalih, i objavljena u časopisu Anali interne medicine (Annals of Internal Medicine), donosi zaključak prema kojem zasićene masnoće, na kraju krajeva, ne mogu uzrokovati bolesti srca. Iako zasićene masnoće umjereno podižu „loš“ LDL-kolesterol, to očito ne vodi do nepovoljnih ishoda po zdravlje, kao što su srčani udar i smrt. Druga meta analiza, objavljena 2010-e u uglednom Američkom časopisu za kliničku prehranu (American Journal of Clinical Nutrition), dovela je do istog zaključka. Odbor Ministarstva poljoprivrede SAD-a zanemario je ove pronalaske.

Bez sumnje, prihvaćanje istih bio bi još jedan neugodan obrat za prehrambene stručnjake. Ministarstvo poljoprivrede SAD-a, Nacionalni zdravstveni instituti i Američka Srčana Udruga (American Heart Association) potrošili su milijarde dolara nastojeći dokazati i promovirati ideju da zasićene masnoće uzrokuju srčane bolesti.

Navedene organizacije savjetovale su Amerikancima da, umjesto zasićenih masnoća, konzumiraju sve veće količine nezasićenih masnoća, koje uglavnom potječu iz sojinog i ostalih biljnih ulja. No, kliničkim pokusima je dokazano da prehrana bogata navedenim uljima dovodi do zabrinjavajućih efekata po zdravlje, uključujući višu stopu učestalosti raka. Tako se Ministarstvo poljoprivrede SAD-a, koje preuzima obvezu pronalaska zdravih „prehrambenih obrazaca“ s uporištem u prošlosti, sada nalazi u paradoksalnoj situaciji govoreći Amerikancima da većinu masnoće unose iz visoko prerađenih biljnih ulja, makar o konzumaciji istih u ljudskoj prehrani ne postoji niti jedan dokaz datiran prije 1900-e.

Najoptimističniji put vodi u suprotnom smjeru: Golema je važnost istraživanja u prošlom desetljeću pokazala da prehrana s niskim udjelom ugljikohidrata dosljedno nadilazi svaki drugi način prehrane u području poboljšavanja zdravlja. Primjerice, dijabetičari svoju razinu glukoze u krvi mogu najučinkovitije stabilizirati smanjenim unosom ugljikohidrata; pacijenti sa srčanim bolestima mogu podići razinu ”dobrog” HDL-kolesterola, istovremeno smanjujući trigliceride. K tome je preko dvadeset dobro kontroliranih prehrambenih istraživanja, koji uključuju tisuće ispitanika, pokazalo da ograničavanje unosa ugljikohidrata dovodi do izraženijeg gubitka kilograma nego li ograničavanje unosa masnoće.

Odbor Ministarstva poljoprivrede SAD-a ima obvezu „preispitati aktualna znanstvena i medicinska znanja“. Usprkos tome, devet punih dana tijekom kojih se sastajao ove godine, još uvijek nije suvislo ocijenio nijednu od ovih studija, koje nedvojbeno predstavljaju  najperspektivniji obujam znanstvene literature na temu prehrane i bolesti u 50 godina. Umjesto toga, Odbor se usredotočuje na nove razloge za osuđivanje crvenog mesa, primjerice kako njegova proizvodnja šteti okolišu. Međutim, ovo pitanje je posebno znanstveno pitanje koje nije pod ingerencijom Ministarstva poljoprivrede.

Učestalost pretilosti u SAD-a dramatično se počinje povećavati upravo oko 1980-e, upravo one godine kada su prehrambene smjernice prvi put predstavljene. Preko tri desetljeća kasnije, još više ponavljanja istih savjeta očekivano može proizvesti slične žalosne posljedice po zdravlje. A cijena, u ljudskim i novčanim iznosima, nastavlja biti katastrofalna.

Ovo su neosporni razlozi zbog kojih bi Kongres trebao tražiti od Ministarstva poljoprivrede te Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi da preustroji Odbor za izdavanje prehrambenih smjernica, kako bi njegovi članovi mogli predstavljati puni opseg stručnog mišljenja. Odbor bi tada trebao biti obavezan temeljito preispitati osnovne pretpostavke smjernica, s uporištem u najboljim i najaktualnijim znanstvenim saznanjima. Ove mjere pružile bi kakvu-takvu šansu milijunima Amerikanaca koji se bore s pretilošću, dijabetesom i srčanim bolestima, te bi napokon počele poništavati loše učinke krivih prehrambenih smjernica.

Nina Teicholz napisala je knjigu The Big Fat Surprise: Why Butter, Meat, and Cheese Belong in a Healthy Diet (Veliko debelo iznenađenje: zašto su maslac, meso i sir zdrava hrana); izdavač: Simon&Schuster, 2014.



Sva mudrost zdrave prehrane sažeta u 100 riječi

Pogledajte ORIGINS film

$
0
0
Dragi ljudi, pogledajte ovaj film. Predivan inspirativan film u kojem je sve rečeno, sve.. Tko smo i odakle smo došli, gdje smo sada i kuda idemo.. Duboko smo zaglibili na krivi put ali ima izlaza, a taj izlaz je naša mogućnosti izbora. Promjena počinje od svakog pojedinca, od svakog od nas - što biramo kupovati i što biramo jesti. 

Od 13.11. do 22.11. možete film pogledati besplatno, učinite to.


 
P O G L E D A J T E  F I L M 

http://origins.well.org/movie/ 

Dijeta kod autoimunih bolesti (Hashimoto, hipotireoza i dr.)

$
0
0

Ovo je dijeta koju preporučuje dr Datis Kharrazian vrlo poznat i cijenjen znanstvenik, praktičar i edukator na polju nutricionizma i neuroznanosti, autor bestsellera ”The Thyroid Book” i ”The Brain Book”.

Autoimune bolesti i propusna crijeva zatvaraju vas u začarani krug

Osobe koje pate od autoimunih bolesti uvijek imaju problema s crijevima. Autoimune bolesti ne mogu se razviti ako crijeva nisu propusna, jer upravo propusna crijeva propuštaju u krvotok komponente koje provociraju imunološke reakcije. Što je autoimuna bolest ozbiljnija, to su ozbiljniji problemi s crijevima, i obrnuto. Začarani krug u kojem propusna crijeva rasplamsavaju autoimunu bolest, koja i dalje oštećuje crijevni zid, stalno se ponavlja.

Dijeta kod autoimunih bolesti je dijeta za oporavak crijeva. Cilj ove dijete je ukloniti sve namirnice koje sadrže komponente koje djeluju inflamatorno, djeluju kao okidač na imunološki sustav, doprinose prekomjernom razmnožavanju kvasnih gljivica i doprinose stvaranju propusnih crijeva. Uz ovakvu dijetu dolazi do smirivanja upale u crijevima čime se smiruje upala u cijelom tijelu te se smiruju i autoimuni procesi. Dijeta je vrlo jednostavna ali i stroga, uzimanje najmanje količine neke namirnice koja nije dozvoljena može isprovocirati imunološku reakciju, dovesti do upale i rasplamsavanja same autoimune bolesti.

Ova dijeta je vrlo učinkovita, ali da bi oporavak bio učinkovitiji i brži, trebao bi vas pratiti kvalificirani liječnik funkcionalne medicine (ako ga nađete) koji razumije povezanost između crijeva, mozga, imunološkog i endokrinog sustava.

Što se jede:
(Jede se uglavnom sve što su jeli naši preci kroz veći dio ljudske povijesti, a ne jede se uglavnom ništa što dolazi iz tvornica i industrijskog uzgoja – logično). Naravno ako ste alergični ili imate intoleranciju na neku namirnicu, nećete je jesti samo zato što je na listi, to je jasno.
  • Povrće, uglavnom sve vrste, osim povrća iz grupe Solanaceae – nightshades (rajčica, paprika, patliđan i krumpir) i osim ako vas neke vrste povrća napuhuju – te ne jedite. Povrće bi trebalo biti organsko, koje nije tretirano toksičnim sredstvima. Npr: kupus, brokula, cvjetača, kelj, prokulica, špinat, blitva, raštika, zelene mahune, artičoka, šparoge, tikvice, tikva (bundeva), masline, zelena salata, endivija, matovilac, krastavci, rotkvica, koromač, celer, luk, poriluk, češnjak, cikla, čičoka, koraba, mrkva, pastrnjak, repa, crna rotkva, batat.
  • Fermentirana hrana: kiseli kupus, kimchi, ukiseljeni đumbir, fermentirani krastavci, jogurt od kokosovog mlijeka, kombucha, vodeni kefir i sl. U prodavaonicama nećete naći pravu fermentiranu hranu pa je morate napraviti sami. Potražite na internetu informacije kako prirediti fermentirane namirnice anaerobno (bez kisika, u zatvorenim posudama) jer one ne sadrže histamine kao namirnice fermentirane aerobno (otvorene, uz prisustvo zraka) na koje mnogi ljudi reagiraju.
  • Meso, perad, riba. Birajte divlju ribu iz mora (ne iz uzgajališta) s niskim sadržajem žive (npr tuna ima dosta žive, a najmanje je imaju sitne ribe, kao npr srdele). Birajte perad iz slobodnog uzgoja i meso pašnih životinja, izbjegavajte industrijsko meso koje sadrži antibiotike i hormone. Da biste pronašli pravo meso pašnih životinja i slobodne peradi, potražite lokalne GSR-ove (Grupe Solidarne Razmjene) ili potražite infomacije na stranici Mudre Predaje.
  • Voće niskog glikemijskog indeksa (osim ako vas neke vrste voća napuhuju – te ne jedite). Voće bi trebalo biti organsko, koje nije tretirano toksičnim sredstvima. Npr: avokado, šumsko (bobičasto) voće kao maline, borovnice, kupine, jagode, trešnje, zatim citrusno voće kao limun, grejp, mandarina, te drugo sezonsko voće.
  • Kokos: kokosovo ulje, kokosov maslac, kokosovo vrhnje, kokosovo mlijeko, kokosove pahuljice (ribani kokos), jogurt od kokosovog mlijeka.
  • Začinsko bilje: bosiljak, korijander, đumbir, vlasac, metvica, timjan, mažuran, ruzmarin, origano, peršin, đumbir, prava morska sol, papar, kurkuma.
  • Ostalo: jabučni ocat, biljni čajevi, maslinovo ulje.

Što se ne jede:
  • Šećer i sve što sadrži šećer, agavin sirup, fruktozni glukozni sirup, kukuruzni sirup, ječmeni slad, rižin slad, javorov sirup, melasa, med, kokosov šećer, slatkiši, kolači, keksi, peciva, biskviti, bomboni, čokolada, marmelada, industrijski deserti, puding, nutela i sl, kupovni sokovi i svi zaslađeni napitci, voćni jogurti.
  • Voće s visokim glikemijskim indeksom: banane, konzervirano voće, suho voće, mango, ananas, lubenica.
  • Žitarice i brašno žitarica – sve vrste, glutenske, bezglutenske i pseudožitarice: pšenica, raž, ječam, pir (spelt), kamut, zob, proso, riža, kukuruz, heljda, amaranth, quinoa, komercijalni bezglutenski proizvodi, kus-kus, bulgur, palenta (žganci), kokice (popcorn), rižini keksi, pšenične klice, mekinje, pahuljice za doručak, cornflakes, müsli, žitne/zobene kašice, griz, čokolino, medolino i sl., tjestenina, kruh, peciva, krekeri, pizza, kroasani, krafne i sl., svi pekarski proizvodi od brašna žitarica, zobena, sojina, rižina i druga zamjenska mlijeka od žitarica.
  • Orašasti plodovi i sjemenke (badem, lješnjak, orah, pekan, makadamia, lanene, suncokretove, sezamove, bučine sjemenke).
  • Prerađevine koje sadrže skriveni gluten: gotovi umaci i dresinzi, buljoni, pivski kvasac, mješavine začina, emulgatori, stabilizatori, punila, gume za žvakanje, hrenovke, hidrolizirani biljni proteini, kečap, soja umak, salame, modificirani škrob, mononatrijum glutaminat, kava 3 u 1 i sl.
  • Mliječni proizvodi: kravlje, ovčje, kozje mlijeko i sirevi, maslac, vrhnje, jogurt.
  • Jaja.
  • Mahunarke (grahorice): suhi grah, slanutak, leća, kikiriki, grašak, soja.
  • Soja: sojino mlijeko, miso, tofu, tempeh, sojin protein (u prerađevinama), soja umak.
  • Margarin i industrijska ulja: kukuruzno, sojino, suncokretovo, repičino i sve vrste ulja koja se deklariraju pod nazivom jestivo ulje.
  • Gljive.
  • Alkohol.
  • Kava.
  • Povrće nightshades (Solanaceae): krumpir, rajčica, patliđan, paprika, crvena paprika u prahu, kajen papar, papričice, tabasco umak, umak od rajčice, koncentrat rajčice.
  • Ostalo: procesirana hrana, industrijski suhomesnati proizvodi, hrana iz konzervi, tuba, tetrapaka, kutija, vrećica, plastike.

Mnoge osobe s autoimunim bolestima izbacile su gluten iz prehrane i nije im bilo bolje. Pa su zaključili da nije do glutena. Greška. Gluten itekako jeste problem (prvi i najveći) ali je također problem i križna reakcija na druge slične komponente u drugim namirnicama. Sve žitarice i sve mahunarke sadrže proteine na koje reagiramo ako smo osjetljivi na gluten. Isto je sa mliječnim proteinom kazeinom. Križna reakcija može biti i na orašaste plodove, jaja, kavu…

Istu dijetu pod nazivom Autoimuni Paleo Protokol preporučuje i Sarah Ballantyne u svojoj knjizi The Paleo Approach – Reverse Autoimunne Disease and Heal Your Body, te na svojoj web stranici The Paleo Mom. Na ovoj stranici možete naći recepte ”AIP Friendly” odnosno Paleo recepte bez jaja, orašastih plodova i mliječnih proizvoda, kao i mnoštvo drugih korisnih informacija i iskustava vezanih za autoimune bolesti.

Slične dijete su GAPS i SCD.

Pročitajte više:





Blagdanski popust

$
0
0

Dragi svi,

Od 01.12. - 31.12. odobravamo blagdanski popust na kupnju knjiga. Razveselite sebe i svoje najdraže vrijednim poklonom. 

Dolazi vrijeme kad ćemo više kuhati, častiti se, slaviti. Neka bude ukusno, ali neka bude i zdravo :)

Istine i laži o hrani 109,00 kn (red. cijena 129,00 kn)

Prva hrvatska LCHF kuharica 199,00 kn (red. cijena 219,00 kn)

Obje knjige 298,00 kn (redovna cijena 348,00) - ušteda 50 kn

Kupnjom u iznosu preko 500,00 kn ostvarujete dodatnu uštedu - ne plaćate trošak dostave.

Narudžbe na e-mail info@tragom.hr 

Lijepe i ugodne blagdane vam zelim  
Anita

LCHF - što je to na tanjuru

$
0
0

LCHF znači da najveći udio kalorija dolazi iz masnoće, a najmanji udio kalorija iz ugljikohidrata. Udio kalorija iz masnoće može biti do 75%, udio kalorija iz ugljikohidrata 5-10%, te udio kalorija iz proteina oko 15-20%. Međutim ovo ne znači da količinski jedemo najviše masnoće jer udio kalorija i količina hrane nije ista stvar. Naime, masnoće sadrže puno više kalorija (9 kcal po gramu) za razliku od ugljikohidrata i proteina koji sadrže 4 kcal po gramu. Osim toga, masnoće su koncentrirana hrana, npr svinjska mast, maslinovo i kokosovo ulje su 100% masnoće, a maslac je 80% masnoća. S druge strane, povrće sadrži visok postotak vode, preko 90% i samo mali postotak, ispod 10%, su ugljikohidrati. Dakle, iz male količine masnoće dobivamo puno kalorija, dok iz velike količine povrća dobivamo malo kalorija.

LCHF ne znači da jedemo više proteina niti više mesa nego na standardnoj prehrani. Kalorije iz ugljikohidrata nadoknadit će kalorije iz masnoće, a ne iz proteina. Udio kalorija iz proteina je umjeren (15-20%) a količine koje se jedu su uobičajene. Opet napominjem, udio kalorija nije isto što i količina hrane. Meso npr sadrži 20 – 25 g proteina na 100 grama mesa, pa ako ste pojeli 200 g mesa, to ne znači da ste unijeli 200 g proteina. Ako želite znati više o sadržaju makronutrijenata u namirnicama, možete se pozabaviti tablicama prehrambenih vrijednosti, odabrati neki program na internetu kao što je npr. Cronometer, ili ako imate pametni telefon skinuti neki app kao npr MyFitnessPal u kojem možete podesiti i pratiti dnevni unos hrane. No, ovo najčešće nije potrebno, ako se držimo dozvoljenih namirnica prema LCHF i svih navedenih uputa.

Dakle, prema LCHF se ne jede više mesa, nego se jede više povrća i više masnoće. Umjesto klasičnih škrobasto-glutenskih priloga (krumpir, tjestenina, riža, njoke, kruh) u LCHF prehrani volumen obroku daje povrće, tako da zapravo jedemo puno više povrća nego osobe na standardnoj prehrani. Povrće se može pripremiti na mnoge zanimljive načine: prženo, pečeno, dinstano, grilano, kao pire, restano povrće, te naravno u povrtnim juhama. Povrće treba jesti zajedno s masnoćom jer je tako ukusnije, sitije i hranjivije – jer da bismo iskoristili minerale iz povrća trebamo vitamine topive u mastim. Naravno, uz sve jedemo i sirovo povrće kao salatu.

Što onda znači povećani unos masnoće? To znači da više ne uklanjamo masnoću koja prirodno dolazi u namirnicama te da normalno koristimo masnoće u kuhanju. Npr.
  • koristimo punomasne mliječne proizvode a ne light verzije;
  • jedemo cijela jaja a ne samo bjelanjak;
  • jedemo i masne dijelove mesa a ne samo krto nemasno meso;
  • ne skidamo kožicu s piletine u kojoj se nalazi puno masnoće;
  • koristimo prirodne masnoće za pripremu hrane i ne pržimo na suhoj tavi;
  • jedemo orahe, bademe, avokado, kokosov orah, slaninu, čvarke i druge prirodno masne namirnice.

Idemo za primjer analizirati jedan dnevni obrok. Zamislite da za ručak imate:
  • dvije pljeskavice koje ste napravili od 120 g mljevenog junećeg mesa sa 15% masnoće (dakle 2 komada po 60 g) koje ste ispekli na 1 žlici svinjske masti;
  • pire od cvjetače koji ste napravili od 200 grama cvjetače i 1 žlice maslaca;
  • 200 zelene salate koju ste začinili sa 1 žlicom maslinovog ulja.

Tanjur sveukupno sadrži (količinski):
  • 120 grama mesa
  • 400 grama povrća
  • 3 žlice masnoće (1 žl. svinjske masti, 1 žl. maslaca i 1 žl. maslinovog ulja)

Vidite, na tanjuru je količinski najviše povrća, a najmanje masnoće, pa ipak, postotak kalorija iz masnoće je najveći. Ovaj obrok sadrži ukupno 693 kcal, i to iz:[1]
  • 57 g masnoće, što je 513 kcal (57 g x 9 kcal);
  • 16 g ugljikohidrata, što je 64 kcal 16 g x 4 kcal);
  • 29 g proteina, što je 116 kcal (29 g x 4 kcal).

Dakle udio kalorija iznosi:
74% masnoće
9% ugljikohidrati
17% proteini

Iz ovog primjera vidite što sam mislila kad sam napisala da malo masnoće daje puno kalorija, a puno povrća daje malo kalorija. Ovaj obrok sadrži 400 grama povrća, koje daje samo 16 g ugljikohidrata ili 64 kalorije, a tri žlice masnoće zajedno sa masnoćom iz mesa iznose ukupno samo 57 grama, ali daju cijelih 513 kalorija i sačinjavaju 74% ukupnog unosa kalorija.

Nadam se da je jasnije što se misli sa LCHF. Dakle, LCHF ne znači da trpamo suvišnu masnoću na tanjur, već znači da normalno koristimo masnoće za pripremu hrane i jedemo namirnice u kojima je prirodno sadržana masnoća. Osim toga, na LCHF prehrani povećavamo unos povrća koje je bogato vitaminima, mineralima, vlaknima i fitonutrijentima koje trebamo za dobro zdravlje. Ono što smo izbacili je nepotreban škrob i šećer.


[1] Izračun: MyFitnessPal



Pšenica - još više problema od sjemena do kruha

$
0
0

Od svih žitarica u modernoj se prehrani najviše koristi pšenica odnosno pšenično brašno. Za većinu ljudi pšenica je u svakom obroku i u svakom međuobroku, kao kruh ili tjestenina, pecivo ili kolač, žitarica ili kašica za doručak, palačinka ili keksić, pizza ili burek.

Ali zar nije kruh izvorna hrana - pa i naše su bake pekle kruh od pšenice? U Bibliji piše: "Kruh naš svagdašnji daj nam danas", pa je jedenje kruha gotovo vjerska zapovijed. Međutim Einkorn, biblijska pšenica naših predaka nešto je što nama odavno nije dostupno. Nova, tzv. patuljasta pšenica, Triticum aestivum, proizvod je hibridiziranja, križanja i genetske manipulacije, koje provode poljoprivredni znanstvenici u zadnjih 50 godina. Stvorena je kratka, zdepasta, tvrda biljka otporna na klimatske uvjete, pesticide, štetočine i bolesti. Stvorena je biljka koja daje veće urode, na manjim površinama, uz manje troškove, ukratko stvoreno je nešto puno isplativije. No, kako su ove promjene djelovale na naše zdravlje, pitanje je koje ne zanima ni poljoprivredni biznis ni prehrambenu industriju.

Postoji mnogo razloga zbog čega su pšenični proizvodi glavni uzročnici pretilosti, dijabetesa, srčano-žilnih bolesti, raka, demencije, depresije, autoimunih bolesti i mnogih drugih modernih bolesti. Pšenica uništava naše zdravlje kroz mnoge mehanizme i povijest ”nove” pšenice ide paralelno s poviješću novih kroničnih bolesti i pretilosti diljem svijeta. Iako današnji kruh možda izgleda isto kao kruh od prije sto godina i iako možda ima isti okus, ipak postoje mnoge biokemijske razlike u tom kruhu.

Po čemu se dakle nova Triticum aestivum pšenica razlikuje od starinske Einkorn sorte pšenice? Prva velika razlika je u tome što nova pšenica sadrži vrlo visoke razine ”super škroba” pod nazivom amilopektin A, koji je zapravo štetniji nego šećer. Taj se škrob takvom brzinom razgrađuje u osnovne molekule – glukozu, da kruh od cjelovitog pšeničnog brašna podiže razinu šećera u krvi više nego obični šećer. Zbog toga dijabetičari moraju izbjegavati pšenicu, isto kao što moraju izbjegavati šećer. Međutim, kad je dr. William Davis (knjiga Wheat Belly 2011.) svojim pacijentima savjetovao da izbace iz prehrane pšenicu kako bi stabilizirali šećer u krvi, iznenadio se svim onim drugim učincima koje nije očekivao. Osim što dijabetičari više nisu imali dijabetes, ljudima su se povukli simptomi refluksa, iritabilnog kolona, reumatoidnog artritisa, astme… Gubitak suvišnih kilograma, priliv energije, mentalna oštrina, kvalitetniji san, bolja probava… sve su ovo doživljavali kad su izbacili iz prehrane - pšenicu.

Naime, osim ”super škroba”, nova patuljasta pšenica sadrži i ”super gluten” koji pridonosi stvaranju upala u tijelu. Gluten zapravo čini da kruh može narasti, pa pekarske proizvode čini izdašnima, mekanima i primamljivima. Stara Einkorn pšenica sadržavala je najjednostavniji genetski kod od četrnaest (14) kromosoma. No tokom povijesti, križanjem je pšenica dobivala sve veći broj kromosoma, da bi nova patuljasta pšenica sadržavala četrdesetdva (42) kromosoma. Ovakav genetski kod proizvodi mnoštvo različitih i novih proteina glutena, uključujući i one koji dovode do celijakije, osjetljivosti i upale. Čak i mala promjena u strukturi pšeničnog proteina čini ogromnu razliku u svom djelovanju na imunološki sistem – da li će izazvati imunološki odgovor ili ne.

Gluten oštećuje crijevnu stijenku i dovodi do propusnosti crijeva, što znači da mikroorganizmi i nepotpuno razgrađeni proteini iz hrane prolaze kroz crijevnu barijeru i ulaze u krvotok, gdje imunološki sistem onda napada te strane proteine, što dovodi do sistematske upale i razvoja bolesti. Kako moderna pšenica sadrži puno veće količine glutena, kao i puno više vrsta glutenskih proteina, tako u puno većoj mjeri uzrokuje celijakiju, osjetljivost, upalne procese i autoimunološki odgovor tijela.

Osim što moderna pšenica sadrži ”super škrob” i ”super gluten”, ona sadrži i ”super opijate” – supstance koje izazivaju ovisnost i dovode do prejedanja. Proteini iz pšenice se u probavnom sustavu razgrađuju na polipeptide – tzv. egzorfine – koji iz krvotoka prelaze krvno-moždanu barijeru i djeluju na receptore u mozgu kao opijati. Djeluju tako da stvaraju osjećaj trenutnog kratkotrajnog zadovoljstva i neodoljivu želju za još, kao kod konzumiranja droge. Ovi polipeptidi se još nazivaju gluteomorfini, od riječi ”gluten” i ”morfij”. Osim ovisničkog ponašanja, oni dovode i do neuroloških bolesti i poremećaja ponašanja.

Osim što je moderna pšenica plod laboratorijskog manipuliranja, ona se ”od sjemena do stola” izlaže djelovanju stotina štetnih kemijskih aditiva, radi čega je krajnji proizvod doslovno toksičan. Čak i prije sijanja pšenica se tretira fungicidima i insekticidima, a kao regulatori biljnog rasta primjenjuju se hormonima slične tvari kojima se utječe na vrijeme klijanja, čvrstoću vlati te druge poželjne promjene. Nakon žetve, da bi se pšenica zaštitila od moljaca i drugih kukaca tijekom dugotrajnog skladištenja, također se koriste brojne kemikalije u toksičnim koncentracijama. Ove toksične kemikalije doprinose neurotoksičnim bolestima, kao i bolestima raka, a hormonima slične supstance (kao npr ksenoestrogeni) dovode do poremećaja hormonske ravnoteže u tijelu.

Šteta nanesena pšenici ne završava s uzgojem i skladištenjem, nego se nastavlja procesom mljevenja i prerade brašna. S obzirom na to da starinski kameni mlinovi nisu dovoljno brzi za masovnu proizvodnju, industrija koristi mlinove s čeličnim valjcima koji izbacuju klicu i ovojnicu. Veći dio ovog “otpada”, ustvari je najhranjiviji dio žitarice, pa dobiveno bijelo brašno sadrži tek dio hranjivih tvari početnog zrna. Čak je i integralno brašno suvremenim postupkom mljevenja dovedeno u pitanje. Mlinovi velikih brzina dosežu 200 °C, a na toj temperaturi uništavaju se sve vitalne hranjive tvari i stvara se užeglost klice i ovojnice. Vitamin E iz klice tako biva potpuno uništen.

Doslovno deseci aditiva za kondicioniranje brašna i konzervansa dodaju se modernom kruhu, kao i toksični sastojci poput djelomično hidrogeniziranih biljnih ulja i sojinog brašna. Također se dodaje još više glutena, kako bi kruh bio izdašniji i primamljiviji. Na koncu, tu su i kemijski konzervansi koji omogućuju prijevoz kruha na velike udaljenosti i stajanje na polici više dana bez kvarenja, a sve bez hlađenja.

Povrh svega, pšenični proizvodi su nutritivno siromašni, tj. ne sadrže ništa od građevinskog materijala potrebnog za normalne funkcije našeg tijela, tako da nemamo nikakvog razloga za njezinu konzumaciju. Cjelovita ili ne cjelovita, pšenica je jedna od najgorih pošasti moderne prehrane (uz šećer i hidrogenizirana biljna ulja), pa ipak nam se i dalje savjetuje da treba sačinjavati bazu naše prehrane. Još jedan dokaz da je službene prehrambene smjernice itekako potrebno preispitivati, a piramidu ”zdrave” prehrane okrenuti naglavačke.

Dva recepta za LCHF – Paleo – bezglutenski kruh

$
0
0

Bez glutena, bez žitarica, bez mliječnog.
Zgodni za napraviti sendviče djeci za školu.
Vrijeme pripreme: 5 minuta + pečenje 15-20 min.

Bademovi kruščići
200 g badema
2 žlice (30 g) kokosovog brašna*
4 žlice (50 g) zlatnog lana
1/3 žličice soli
1 žličica sode bikarbone
5 jaja
1 žlica kokosovog ulja
1 žlica meda
1 žlica jabučnog octa

Blanširajte bademe. (Zakuhajte vodu, stavite bademe u vodu, procijedite ih i istisnite bademe iz kožice).
Zagrijte pećnicu na 175 stupnjeva.
Sameljite bademe i lanene sjemenke u mlinu.
U posudu stavite suhe sastojke i promiješajte.
Dodajte mokre sastojke i izmiksajte.
Obložite pleh papirom za pečenje.
Uzimajte tijesto žlicom, vlažnim dlanovima oblikujte kuglice i složite ih na pleh.
Pecite 15-tak minuta, dok ne vidite da su gotovi (provjerite čačkalicom).

Kad se bademi blanširaju peciva budu svjetlija. Med dodajem za aromu (zbog djece) ali može se i preskočiti.


Kruščići s mrkvom
5-6 žlica mljevenog sezama
3-4 velike žlice kokosovog brašna*
malo soli
1,5 žličica sode bikarbone
5 jaja
2-3 veće žlice masti
1 žlica jabučnog octa
2 velike mrkve naribane na sitno

Sve izmiksajte, tijesto treba biti dosta gusto (čvrsto). Vlažnim dlanovima oblikujte kuglice, stavite ih na papir za pečenje i malo spljoštite. Pecite na 175 oko 15-20 minuta ili dok ne vidite da su gotovi.

Kruščiće možete zamrznuti pa svaki dan izvaditi par komada, ili koliko vam treba. Napunite ih maslacem, pancetom, domaćom kobasicom, pravim sirom, domaćom jetrenom paštetom ili nekim drugim LCHF namazom, dodajte list-dva salate i – uživajte.

Nema zdravog kupovnog kruha.

*Kokosovo brašno vrhunske kvalitete kupite ovdje http://www.svetahrana.eu/ 
Na prvu se čini skupo ali nije. Izuzetno je izdašno i jako dugo traje. Ja potrošim 2 - 4 žlice po kruhu i kombiniram sa jeftinijim sastojcima poput lanenih ili sezamovih sjemenki. Potrebna je 3-4 puta manja količina kokosovog brašna nego nekog drugog, da zgusne istu količinu tijesta.

Više recepata s finim kokosovim brašnom.



Trebate li otkazati svom specijalistu?

$
0
0

Dr. Mark Hyman

Članak napisao: Dr. Mark Hyman
S engleskog prevela: Andrea Marić

Način na koji većina liječnika trenutno liječi, ne djeluje. Studenti medicine naučeni su da tijelo promatraju kao skup izoliranih dijelova, umjesto kao jedan cjelovit sustav. Iz toga proizlazeći postupak liječničke specijalizacije – organiziranje medicine po organima i bolestima, po mjestima i simptomima – pogrešno je i rezultira time da je suvremena medicina došla do točke prijeloma. Ovaj pretjerano fokusirani pristup ne samo što dehumanizira pacijenta, već povećava troškove zdravstvene skrbi. Tako na primjer znamo da liječnici specijalisti hospitaliziraju više pacijenata, prepisuju više recepata i naručuju više pretraga, nego liječnici primarne medicine. Ipak, veći troškovi liječenja rijetko znače i bolji ishod po pacijenta.

Znam to jer su i mene tako učili. Na Medicinskom fakultetu, moji kolege i ja naučili smo kako dijagnosticirati bolesti i propisati standardiziranu terapiju, neovisno o kome se radilo. Naučen sam promatrati tijelo kao skup simptoma, a ne jedan velik sustav. Dio mog obrazovanja bio je naučiti kako uputiti pacijenta kardiologu zbog srčanih problema, gastroenterologu zbog želučanih problema, a reumatologu zbog bolova u zglobovima. Uzevši u obzir da je većina liječnika ovako naučena, nije ni čudo da prosječan zdravstveno osiguran pacijent ima šest liječnika i koristi pet različitih lijekova.

Ono što sada znam jest da je ključ dobre medicine u promatranju cijelog pacijenta umjesto samo skupa pokvarenih dijelova. Moj se pristup zove funkcionalna medicina. Funkcionalna medicina nije novi način, specijalnost ili tehnika. Bavljenje funkcionalnom medicinom podrazumijeva promišljanje o načinu kako su sustavi u tijelu međusobno povezani. Funkcionalna medicina znači odmak od površne dijagnostike i otkrivanje temeljnog uzroka bolesti. U funkcionalnoj medicini želimo odgovoriti na pitanje: „Zašto?“, a ne samo ”Koji je odgovarajući lijek za ovu bolest?“

Tako sam postupio i u Evelyninu slučaju. Evelyn je došla k meni nakon desetljeća borbe sa zdravstvenim problemima. U tih deset godina posjetila je 12 doktora te joj je dijagnosticirano 29 različitih bolesti. Popis bolesti sadržavao je pred-dijabetes, povišeni krvni tlak, ovisnost o hrani, migrene, depresiju, pms, neplodnost, sindrom iritabilnog crijeva, refluks, astmu, alergije, čak i psorijazu. Kad je došla k meni, Evelyn je već imala specijalista za svaki milimetar svog tijela. S toliko liječnika na raspolaganju, trebala je biti najzdravija osoba na svijetu, ali upravo suprotno, kod nje je bilo previše svega: previše kilograma, previše opterećenja i previše lijekova.

Moj pristup bio je drugačiji. Kao liječnik funkcionalne medicine, promatram cijelu osobu, a ne bolest. Veći dio karijere proveo sam proučavajući temeljne uzroke kroničnih bolesti. U medicini postoji više od 12 000 poznatih bolesti, no samo je jedna Evelyn. Umjesto da o njoj razmišljam kao o mješavini 29 različitih dijagnoza, promijenio sam paradigmu. Promatrao sam što bi to moglo izbacivati njezino tijelo iz ravnoteže.

Tek je šačica načina na koje tijelo održava svoju ravnotežu. I na kraju krajeva, bolest se javlja kada ti osnovni sustavi ne rade. Ljudsko je tijelo veoma otporno, ipak njegovi će sustavi zakazati pod utjecajem nekoliko razloga, naime PREVIŠE onoga što oduzima zdravlje – loše hrane, loših mikroba, otrova, alergena i stresa, te PREMALO onoga što potpomaže dobro zdravlje – cjelovite hrane, vode, zraka, svjetlosti, odmora, kretanja, sna, ritma, povezanosti, ljubavi, smisla i svrhe. (Za više informacija o sedam fundamentalnih sustava u vašem tijelu koji mogu biti u neravnoteži, pogledati knjigu The Blood Sugar Solution– Rješenje za šećer u krvi).

Smislim li kako pomoći Evelyn da vrati svoje tijelo u ravnotežu, njezine će se bolesti uglavnom riješiti same od sebe. Nalazi su pokazali tri glavna sustavna izazova. Prvo, Evelyn je bila alergična na pšenicu, što je izazivalo upalu u njezinu tijelu te je štetilo njezinoj štitnjači. Drugo, imala je nezdravu razinu štetnih bakterija u crijevima koje su doprinosile osjećaju zamora i dobivanju na težini. I na kraju, živjela je u Minnesoti pa je nedostatak sunčeve svjetlosti, posebice u zimskim mjesecima, doveo do ozbiljnog manjka vitamina D. Uzevši u obzir njezin probavni, hormonski i imunosni sustav, u Evelyninu slučaju trebalo je obraditi tri osnovna sustava. Ukratko, skinuo sam je s pšenice, liječio štitnjaču, i dao visoke doze vitamina D. Nakon šest tjedana Evelyn nije imala više nikakve simptome te je izgubila impresivnih 9,5 kilograma. Ključan je bio povratak njezinih osnovnih tjelesnih sustava u red i rad.

Slična promjena paradigme – odmicanje od promatranja pacijenata kao skupa različitih bolesti prema prepoznavanju temeljnih sustava koji uređuju zdravlje i dobrobit čovjeka – jest ono što je potrebno kako bi se sustav zdravstvene skrbi odmaknuo od ruba. Pretjerano naglašavanje dijagnoze „da ili ne“, što znači da bolest ili imate ili nemate, može čak i najdobronamjernije liječnike navesti da predvide osnovne uzroke i rane znakove bolesti. A upravo je to pravo umijeće – prepoznavanje znakova za uzbunu prije nego li se oni pretvore u bolest. S ovakvim pristupom, moguće je da vam specijalistički pregledi više neće ni biti potrebni. Potrebni su nam liječnici koji mogu zbrojiti dva i dva i liječiti cijeli sustav, a ne samo simptome.

*Saznajte više u knjizi dr. Marka Mymana The Blood Sugar Solution (Rješenje za šećer u krvi).

Sada bih želio da Vi kažete meni:
Liječi li vaš liječnik samo simptome koje imate?
Posjećujete li više od jednog liječnika za različite poteškoće?
Smatrate li sebe jednim povezanim sustavom?
Podijelite svoje mišljenje i dodajte komentar.
Ostanite zdravo,
Mark Hyman, doktor medicine

**O dr. Marku Hymanu
Mark Hyman, doktor medicine, smatra da svi zaslužujemo vitalan život i da imamo potencijal da ga stvorimo za sebe. Zato se posvetio obračunavanju s temeljnim uzrocima kroničnih bolesti upregnuvši snagu funkcionalne medicine da bi promijenio zdravstvenu skrb. Liječnik je obiteljske medicine, osmerostruki najprodavaniji autor po listi New York Timesa, te međunarodno priznati vođa, predavač, edukator i zagovornik u svom području. Ravnatelj je Kliničkog centra za funkcionalnu medicinu u Clevelandu. Osnivač je i medicinski ravnatelj Centra UltraWellness, predsjenik odbora Instituta za funkcionalnu medicinu, medicinski urednik Huffington Posta te redovito doprinosi medicinskim znanjem u televizijskim emisijama kao što su CBS This Morning, Today Show, CNN, The View, Katie Couric show i Dr. Oz show.



Zagrebački festival knjiga

Nacionalne smjernice za prehranu učenika nisu zdrave

$
0
0

Nacionalne smjernice za prehranu učenika u osnovnim školama izdane od Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske 2013. rezultat su zastarjelih i u svijetu već odbačenih istraživanja koja prema današnjim standardima nisu vjerodostojna.

Velika je tragedija da stručnjaci koji sastavljaju prehrambene smjernice nemaju uvida u najnovija znanstvena saznanja koja od 2000. god. naovamo pobijaju zastarjele smjernice od prije 40 godina, koje se ne temelje na znanosti, već na komercijalnim interesima.

Dakle, prva i najveća greška ovih smjernica je preporuka o smanjenom unosu masnoća. Iako se u smjernicama kaže (citiram) – ”Masti u prehrani značajan su izvor energije potrebne za održavanje normalnih funkcija organizma, osiguravaju esencijalne masne kiseline i pomažu apsorpciju pojedinih nutrijenata” – ipak se (paradoksalno) preporučuje smanjeni udio masnoća te se umjesto zasićenih masnoća životinjskog porijekla preporučuju višestruko nezasićene masnoće iz biljnih (industrijskih) ulja kao što je primjerice suncokretovo i repičino ulje.

No najnovija znanstvena istraživanja pokazuju da prehrana s niskim udjelom masnoće nije zaustavila epidemiju modernih bolesti i pretilosti u zapadnim zemljama, što je bio cilj kad su ove smjernice stupile na snaguprije 40 godina. Prije par mjeseci, u ožujku 2014. godine, znanstveni časopis Annals of Internal Medicine objavio je rezultate Meta analize, tj znanstvenog pregleda 72 studije na preko 600.000 sudionika iz 18 zemalja, koja potvrđuje da nema povezanosti između zasićenih masnoća i pretilosti, dijabetesa, visokog kolesterola i kardiovaskularnih bolesti. Osim autora ove studije, sve je veći broj stručnjaka u svijetu koji potvrđuju da se ne trebamo brinuti oko zasićenih masnoća jer je zapravo prehrana bogata šećerom i rafiniranim ugljikohidatima krivac za sve ove bolesti. Također je već godinama poznato da višestruko nezasićena ”biljna” uljanisu zdravija alternativa od zasićenih masti i da upravo prekomjeran unos omega 6 masnih kiselina pridonosi upalnim procesima na krvnim žilama i začepljenju žila. Dakle, upravo suprotno, djeci treba puno zasićenih masnoća životinjskog porijekla za optimalan rast i razvoj.

Druga ključna greška u nacionalnim smjernicama za prehranu djece je preporuka da najveći udio kalorija treba dolaziti iz žitarica i proizvoda od brašna žitarica. Nažalost žitarice i hrana od brašna žitarica nutritivno je siromašna, a prepuna antinutrijenata koji zapravo sprečavaju apsorpciju hranjivih tvari, te pridonose nutritivnom deficitu. Osim toga žitarice, prvenstveno pšenica koja sačinjava bazu prehrane, sadrži gluten za kojeg danas znamo da ga ljudsko tijelo ne može razgraditi niti probaviti. Ovo je gorući zdravstveni problem u znanstvenim krugovima jer je sve više istraživanja koja potvrđuju da je necelijakijska osjetljivost na gluten uzrok ili okidač velikog broja modernih bolesti, kao što su alergije, crijevne bolesti, autoimune bolesti i neurološki poremećaji.

Nadalje, škrob kao glavni sastojak žitarica i hrane od brašna žitarica nikako ne bi trebao biti stup zdrave prehrane za djecu, jer se škrob u probavnom sustavu pretvara u šećer i kao takav pridonosi svim onim poznatim zdravstvenim problemima zbog kojih izbjegavamo šećer – razvoj metaboličkog sindroma i dijabetesa u mladenačkoj dobi, kao i pretilosti i brojnih drugih poremećaja. Paradoksalno je upozoravati da se smanji unos šećera a istovremeno poticati na povećani unos škroba (koji je čista glukoza – osnovna molekula šećera).

Zdrava prehrana za djecu treba sadržavati manje hrane od brašna žitarica a više nutritivno bogatih namirnica. Djeca trebaju jesti domaće meso, ribu, jaja, organsko povrće i voće, domaće juhe, orašaste plodove i umjerene količine žitarica kao što su quinoa, heljda, proso i riža - sa dosta masnoće. Dakle, treba izbjegavati pšenicu i komercijalne pekarske proizvode od pšeničnog brašna kao i žitarice za doručak koje su prepune šećera. Nema kupovnog zdravog kruha i zato pecite sami kruh kod kuće od pirovog, raženog, zobenog ili nekog drugog brašna koje nije pšenično.

Što se tiče mliječnih proizvoda, moramo shvatiti da postoji vrlo velika razlika između pravog domaćeg mlijeka pašnih krava i koza koje je zdrava namirnica, i industrijskog procesiranog, pasteriziranog, homogeniziranog mlijeka krava iz masovnog uzgoja koje se tove žitaricama, sojom i tretiraju hormonima i antibioticima – ovo naravno nije zdravo. Najkorisniji mliječni proizvod je domaći kefir jer je u procesu fermentacije mlijeko već predprobavljeno i obogaćeno korisnim sojevima mikroorganizama (laktobakterije i dr.) koji su neophodni za zdrava crijeva i snažan imunitet, dok kupovni jogurt nema živih probiotičkih kultura.

Djeci je potrebno puno više masnoće za pravilan rast i razvoj, uzmimo samo jedan primjer da je 70% mozga sačinjeno od masnoće – otkud će mozak dobivati materijal za regeneraciju stanica i održavanje pravilnih funkcija – iz brašna i pahuljica za doručak? Ne, djeci je potreban maslac, domaća svinjska mast, žumanjci, iznutrice, slanina, ulje riblje jetre, pravi domaći punomasni mliječni proizvodi, dakle  prava hrana – ono što je oduvijek bilo hrana prije razvoja prehrambene industrije. Hajka na masnoće nas nije dovela nikud, moramo otvoriti oči i sagledati problem prehrane i modernih bolesti iz šire perspektive, te se vratiti pravoj nutritivno bogatoj hrani a odbaciti industrijske prerađevine koje su nutritivno osiromašene a prepune toksičnih aditiva. 

Dajte djetetu za doručak jaja i slaninu ili domaću kobasicu, domaći kruh od kiselog tijesta sa debelim slojem maslaca, kajmakom ili punomasnim vrhnjem te šalicu domaćeg jogurta ili kefira. Ovo je nutritivno bogat doručak od kojeg će razina šećera u krvi biti stabilna i dijete će dobiti dovoljno energije i vitamina topivih u mastima da može pravilno rasti i razvijati se te izdržati dugi dan u školi. Od kupovnih žitnih pahuljica koje su pune šećera, a siromašne nutrijentima, dijete će biti gladno već sat vremena nakon doručka te će imati problema s koncentracijom i učenjem u školi. Za ručak i večeru kuhajte domaću hranu, juhe, meso, ribu i puno različitog povrća, pripremajte hranu na tradicionalnim prirodnim masnoćama kao što su maslinovo ulje, svinjska mast i maslac a teško procesirana industrijska ulja i margarine bacite u smeće. Za užinu dajte djetetu voće i orašaste plodove ili neki kolač iz kućne radinosti od zdravih sastojaka te domaće fermentirane mliječne proizvode kao što su jogurt i kefir. Neka djeca piju vodu a ne sokove, i to je to, imat ćete zdravu, sretnu djecu koja će pravilno rasti i razvijati se bez kompliciranih tablica, vaganja namirnica i računanja kalorija. Sjetimo se da su ljudi i djeca bili puno zdraviji dok nisu znali za ”smjernice” kad su se hranili jednostavno i skromno, s organskim domaćim proizvodima. 

Pročitajte više: Prehrana djece


Upute za upotrebu bloga

$
0
0
Dragi svi!

Napravila sam neke promjene na blogu kako bi sve bilo preglednije i kako biste lakše mogli pronaći i pratiti teme koje vas zanimaju. Previše sam toga napisala u zadnje 4 i po godine, a tekstove nije lako naći. Zato sam napravila nove fajlove ili stranice. Pogledajte ispod glavnog naslova bloga, sada ste na ”Početnoj” stranici i vidite još 10 naslova. To su posebne stranice (fajlovi, mape) koje sam podijelila prema temama. Svaka stranica počinje uvodnim tekstom nakon čega su posloženi linkovi koji vode na daljnje tekstove na tu temu.

Prva je stranica – O autoru bloga. Internet je neiscrpan izvor informacija, kako točnih tako i potpuno pogrešnih, zato uvijek prvo provjerite tko stoji iza stranice koju ste otvorili i procijenite da li tom izvoru možete vjerovati. Reklame koje se nalaze na web stranicama također mogu pokazati koji interesi stoje iza pisane riječi.

Zatim slijede stranice s naslovima:

Zašto Paleo – LCHF 
 saznajte što je LCHF i Paleo, zašto moderan način prehrane kojeg smatramo normalnim nije normalan, zašto je prehrana u okvirima Paleo  LCHF bolja i zdravija, koje su razlike između ta dva modela i gdje tu pronaći sebe.

Zablude o mastima– sve što trebate znati o masnoćama i kolesterolu, zašto su masti proglašene štetnima iako to nisu, zašto su nam potrebne za dobro zdravlje, zašto se ne treba bojati kolesterola ako se hranite na pravilan način i koje su dobre, a koje loše masti. Ako krećete sa LCHF prehranom,  prvo morate naučiti nešto o mastima i kolesterolu, jer nema smisla da radite nešto u što sumnjate.

Istina o žitaricama– zašto žitarice nisu zdrava hrana, koji su problemi sa pšenicom i glutenom i kako se žitarice trebaju pravilno pripremati za one koji ih ipak žele zadržati u prehrani. Ako krećete sa LCHF ili Paleo prehranom, prvo morate biti sigurni da znate iz kojeg ste razloga iz prehrane izbacili žitarice, jer ako ne vjerujete da je to dobar izbor, nećete ni biti dosljedni.

LCHF i mršavljenje– saznajte zašto se debljamo i kako trajno izgubiti višak kilograma na jedini prirodan, zdrav i održiv način – bez gladovanja. Ovdje ćete naći kompletan vodič za mršavljenje: 
o čemu voditi računa, što očekivati, što ako mršavljenje ne ide kako smo zamislili, kako prilagoditi LCHF svojim potrebama i još puno toga. LCHF nije instant dijeta koja se sastoji od liste namirnica i primjera jelovnika, LCHF je, kao i život, učenje i prilagodba.

LCHF i zdravlje– na koji način LCHF popravlja zdravlje i koje se druge dijete na principu LCHF uspješno koriste za tretiranje raznih bolesti. O problemima sa medicinom i farmacijom, dijabetesu, probavnim tegobama, crijevnim bolestima i još više toga.

Namirnice i nutrijenti– saznajte iz koje hrane dobivamo potrebne nutrijente i zašto su nam oni važni, te koju hranu je najbolje izbjegavati i zašto. Saznajte o važnim vitaminima, mineralima, enzimima i korisnim probiotskim bakterijama.

Prehrana za djecu– za naše najmlađe, što nam djeca trebaju jesti za optimalan rast i razvoj, a što moramo izbjegavati u njihovoj prehrani da bismo sačuvali njihovo dobro zdravlje.

Literatura– knjige i autori koji me inspiriraju, također su to i internet izvori - web stranice čiji se linkovi nalaze u lijevom stupcu na dnu bloga.

Recepti– nešto ideja i recepata za prvu pomoć kad krenete s LCHF prehranom.

Bilo bi mi drago znati da ćete uz ove promjene lakše pretraživati i pratiti teme koje vas zanimaju, jer sam se zaista naradila dok sam sve posložila.

Ako vas se dojmi neki tekst, ostavite komentar ali vas molim da to ne činite kao ”Anonimno” već da stavite svoj potpis pod Ime/URL. Ispod svakog teksta nalaze se i gumbići s kojima tekst možete podijeliti preko maila, Facebooka, Twittera, Pinteresta ili Googla +, pa ako vam se tekstovi sviđaju – učinite to.

U lijevom stupcu bloga prikazuju se ”Zadnji komentari”, pa lako možete uočiti zadnje komentare drugih. Tu je između ostalog i ”Arhiva” ako želite pretraživati starije tekstove po godinama i mjesecima, a ispod toga su ”Oznake” pomoću kojih lako možete doći na tekstove koji su označeni tom riječju. Gumbić ”Donate” je za one koji smatraju da su informacije na ovom blogu za njih vrijedne i žele novčano podržati moj volonterski rad.

Nadam se da vam se sviđaju i nove boje bloga. Očistila sam ga od svega suvišnog, ostalo je samo crno na bijelom – istine i laži o hrani.


Budite zdravi    
Anita 

Želite li povremeno od mene mailom primati obavijesti o aktivnostima, novostima i događajima vezanim za prehranu i zdravlje, priključite se ovoj Google grupi.

Zagrebački festival knjiga


Čestitka 2015.

$
0
0


Dragi svi!

Želim vam svima radostan Božić i sve najljepše za predstojeće blagdane. Neka vam Nova 2015. godina donese mir u duši, ljubav u srcu, zdravlje u tijelu, te puno radosti i dobrog raspoloženja.

Ostavimo iza sebe sve što nam više ne služi: zamjerke, ogorčenje, tugu, strah i žaljenje. Neka nam Nova godina donese više vjere, snage, mudrosti, blagosti i tolerancije, kako prema drugima tako i prema sebi samima.

Želim vam obilje i uspjeh na svakom planu, da ispunite svoje snove i ostvarite svoje ciljeve. Život je lijep, uživajte ga! Sretna Nova godina!

Hvala vam na povjerenju ♥

PS: Novi mljekomati u Zagrebu: u Ulici Braće Domany na Srednjacima, te u trgovini Juice Box u Vlaškoj 72B.


Zbog čega bi prehrana s malo ugljikohidrata trebala biti prvi korak u liječenju dijabetesa

$
0
0

Za dijabetičare i njihove liječnike i dijabetologe koji pacijentima još uvijek preporučuju prehranu bogatu ugljikohidratima i siromašnu mastima.

Sažetak izvornog rada Feinman RD et al. Dietary carbohydrate restriction as the first approach in diabetes management: Critical review and evidence base. Nutrition. 2015;31(1):1-13., napravila je Jennifer Piggot, kandidatkinja LECOM PharmD. Zainteresiranima preporučujemo da pročitaju cijeli članak kao i istraživanja iz kojih su zaključci izvedeni.

S engleskog prevela: Anamarija Partl

Skupina medicinskih stručnjaka, uključujući i člana savjetodavne skupine Dr. Richarda K. Bernsteina, predstavlja dokaze o nužnosti prehrane s niskim udjelom ugljikohidrata kao inicijalne terapije.

Trenutačna praksa u liječenju dijabetesa u SAD (kao i ostalim zemljama) pokazuje nesposobnost trenutno važećih preporuka u kontroliranju epidemije dijabetesa te propast pokušaja da se dijetama s malo masnoća smanji pretilost, rizik od srčano-žilnih bolesti i općenito poboljša zdravlje, kao i kontinuirana izvješća o ozbiljnim nuspojavama najčešćih lijekova koji se propisuju dijabetičarima. Uspjeh prehrane s niskim udjelom ugljikohidrata u liječenju dijabetesa i metaboličkog sindroma bez značajnih nuspojava ukazuje na potrebu preispitivanja trenutno važećih smjernica. Neposredna dobrobit smanjivanja unosa ugljikohidrata u prehrani dijabetičara uključuje snižavanje visokih razina glukoze u krvi, lakše mršavljenje, manje nuspojava nego pri uporabi lijekova te smanjivanje ili ukidanje nekih lijekova. Članak prikazuje trenutno dostupne dokaze koji podupiru prehranu s malo ugljikohidrata kao prvotni pristup liječenju dijabetesa tip 2, kao i učinkovitu nadopunu u liječenju tipa 1. Rezultati prikazuju najbolje dokumentirane i najmanje kontroverzne studije.

Poznato je da dijabetičari nemaju normalan odgovor metabolizma na unos ugljikohidrata što može dovesti do hiperglikemije. Husein & sur. usporedili su ketogenu prehranu s vrlo malo ugljikohidrata (VLCKD) s niskokaloričnom dijetom kod dijabetičara i zdravih osoba u razdoblju od 24 tjedna. Razina glukoze u krvi puno je više opala kod VLCKD skupine nego kod onih koji su bili na niskokaloričnoj dijeti. Bolesnici s tip 2 dijabetesom imali su u prosjeku oko 1mM niži šećer nego oni uz niskokaloričnu prehranu. Još je značajnije da je VLCKD skupina postigla normalan šećer u krvi nakon 24 tjedna, dok su kod drugih vrijednosti ostale povišene. Naposlijetku, bolesnici iz VLCKD skupine su imali prosječnu vrijednost HbA1c 6.2%, za usporedbu s onima na niskokaloričnoj dijeti koji su imali >7.5%.

Podaci iz nacionalnih istraživanja o zdravlju i prehrani (National Health and Nutrition Examination Surveys, NHANES) pokazuju da je veliko povećanje unosa ugljikohidrata glavni čimbenik prekomjernog kalorijskog unosa u SAD u razdoblju 1974. – 2000. Unos ugljikohidrata prehranom se kod muškaraca povećao s 42% na 49% a kod žena s 45% na 52%. Ti podaci prikazuju povezanost povećanja unosa ugljikohidrata s povećanjem broja dijabetičara. Takva epidemiološka mjerenja podržana su biokemijskim mehanizmima. Točnije, prekomjerna sinteza masnoća (lipogeneza) uzrokuje steatozu jetre (tzv masnu jetru) što je usko povezana s pretilošću, inzulinskom rezistencijom i dijabetesom tip 2.

Poboljšanje kod bolesnika s dijabetesom tip 2 može se vidjeti i na gubitku tjelesne težine. Kad Američko dijabetičko društvo (American Diabetes Association) preporučuje dijetu s malo ugljikohidrata, podrazumijeva da će gubitak kilograma biti glavna dobrobit. No, serija dobro osmišljenih studija pokazala je značajna poboljšanja kontrole glikemije kao i hormonalnih i lipidnih vrijednost i kod pacijenata koji su na prehrani s niskim unosom ugljikohidrata zadržali konstantnu težinu. Rezultati najnovije studije pokazali su da je poboljšanje glikemičke kontrole neovisno o gubitku težine – zapravo ne postoji korelacija. Obzirom da većina ljudi ima problema kad želi smršaviti, čak i taj čimbenik daje očitu prednost prehrani s malo ugljikohidrata.

Prethodna točka naglašava da prehrana s malo ugljikohidrata djeluje blagotvorno i u slučaju kad nema gubitka kilograma. U usporedbi s dijetom s malo masnoća, prehrana s malo ugljikohidrata pokazuje znatno bolje rezultate. Jedna studija uspoređivala je niskougljikohidratnu prehranu sa "zdravom prehranom" kroz tri mjeseca, u dijabetičara i zdravih osoba. Studija je pokazala da su gotovo svi učesnici koji su bili na niskougljikohidratnoj prehrani izgubili oko 2 kg, dok ih je u drugoj skupini samo oko polovice dostiglo takav rezultat. Usporedba VLCKD i prehrane sa malo masnoća pokazala je da je gubitak kilograma puno uspješniji na VLCKD prehrani. Niskomasna prehrana pokazala je vrlo skromne dugoročne učinke, što je nedavno pokazala i Inicijativa ženskog zdravlja (Women's Health Initiative). U toj su studiji žene dobile naputak da slijede niskomasnu dijetu koja je pokazala vrlo skroman gubitak kilograma, a prestankom provođenja dijete mnoge su ponovno nakupile suvišne kilograme.

Pridržavanje niskougljikohidratne prehrane, kako su pokazale kliničke studije, obično je jednako učinkovito ili bolje u usporedbi s drugim dijetama uz jednak kalorijski unos i može se uspoređivati s rezultatima pri nekim farmakološkim intervencijama. Usporedba broja ljudi koji su bili na niskougljikohidratnoj u odnosu na one koji su bili na niskomasnoj dijeti u 19 studija pokazali su slične rezultate za ta dva režima. No pridržavanje uputa bilo je bolje kod osoba na niskougljikohidratnoj dijeti zahvaljujući činjenici da ograničavanje unosa ugljikohidrata ima bolji učinak na osjećaj sitosti te smanjivanje apetita zbog utjecaja na ponašanje i hormone.

Velik broj randomiziranih kontroliranih uzorkovanja (randomized controlled trials, RCTs) usporedili su prehranu s više bjelančevina i malo ugljikohidrata (HPLCDs) s niskomasnim dijetama te je nizom sistematskih pregleda i meta-analiza procijenjena učinkovitost i dugoročna sigurnost. Pokazano je da HPLCDs imaju puno bolje učinke na smanjenje tjelesne težine, građu tijela, osnovni metabolizam i rizik od kardiovaskularnih bolesti nego niskomasne dijete. Niskougljikohidratne dijete povezane su sa značajnim smanjenjem prekomjerne težine, indeksa tjelesne mase, razine triglicerida i krvnoga tlaka te dodatna poboljšanja nekoliko drugih metaboličkih i lipidnih indikatora.

Trenutno ne postoje dokazi da su masnoće iz prehrane povezane s rizikom kardiovaskularnih oboljenja (CVD). Novije meta-analize pomogle su riješiti pitanje uzročne veze između masnoća i kardiovaskularnih bolesti. Zaključci studija pokazuju da nema učinka zamijenimo li zasićene masne kiseline bilo ugljikohidratima bilo višestruko nezasićenim masnim kiselinama. Bilo je raznih neadekvatnih statističkih analiza u raznim studijama, no na kraju, nijedna od 15 studija o zamjeni zasićenih masnoća ugljikohidratima nije pokazala nikakav učinak na smrtnost od kardiovaskularnih bolesti. Nakon pregleda dokaza, razumno je zaključiti da čak i ako postoji rizik u zamjenjivanju ugljikohidrata zasićenim mastima, to su samo nagađanja na dulji rok i ne mogu pobiti dokazani neposredni dobar učinak takve zamjene.

Značajna prepreka uvođenju restrikcije unosa ugljikohidrata kao terapije kod dijabetesa je uvriježeni strah od utjecaja na masnoće u krvi, primjerice da zasićene masne kiseline iz hrane povisuju razinu kolesterola u krvi. Objašnjenje za zabrinutost polazi od zamisli da zato što su zasićene masne kiseline digle razinu kolesterola u krvnoj plazmi, pretpostavilo se da će to uzrokovati oboljenja srca. Problem je u tome što se radilo o statističkim podacima koji nemaju nikakvu uzročno-posljedičnu vezu. Još se više sumnji javlja u literaturi kad se koriste podaci dobiveni istraživanjem na glodavcima kroz rezultate kakvi nisu zabilježeni kod ljudi.

Restrikcija ugljikohidrata najučinkovitiji je način smanjivanja svih faktora metaboličkog sindroma. Studija koja je usporedila prehranu s niskim glikemijskim indeksom (GI) i standardnu prehranu s velikim udjelom žitarica, napravljena na 201 osobi s dijabetesom tip 2, pokazala je porast razina HDL-a za 1.7 mg/dl pri prehrani s niskim GI dok je kod onih koji su jeli dosta žitarica zabilježeno smanjenje 0.2 mg/dl. Druga studija koja je uspoređivala prehranu s niskim GI i VLCKD pokazala je vrlo zanimljive rezultate. VLCKD prehrana donijela je najveće snižavanje razina triglicerida, kao i gubitak težine, smanjenje HbA1c i glukoze u krvi te veće povećanje HDL. Dva najznačajnija čimbenika uspjeha ovih dijeta je pridržavanje i ohrabrivanje od strane medicinskih stručnjaka.

Smanjenje unosa ugljikohidrata prehranom pokazalo je tako dobar učinak da su u jednoj studiji mnogi pacijenti znatno smanjili ili čak mogli potpuno odbaciti lijekove za dijabetes. U studiji s 11 učesnika gdje su promatrane razlike između VLCKD i dijete s umjerenom količinom ugljikohidrata, 5 pacijenata je moglo znatno reducirati ili odbaciti jedan lijek dok je dvoje moglo prestati uzimati sve dotad propisane lijekove. Dvije dodatne studije pokazale su slične rezultate, što je dokazalo da je upravo takvo poboljšanje rezultat restrikcije ugljikohidrata na dijabetes tip 2.

Sada je trenutak za konačnu promjenu preporuka za prehranu dijabetičara. Dobrobiti restrikcije ugljikohidrata su neposredne i odlično dokumentirane. Većina zamjerki na ovu dijetu dolazi od pretpostavljene opasnosti unosa zasićenih masnoća za zdravlje srca (za što trenutno ne postoje dokazi). Dobro je dokumentirano i da je gubitak tjelesne težine bilo kojim načinom dobar za pacijente s dijabetesom.

Prednosti prehrane s malo ugljikohidrata sada su dokazane i trenutačne spoznaje zahtijevaju da se restrikcija ugljikohidrata postavi kao prvi korak u liječenju dijabetesa tipa 2 kao i dodatni tretman za dijabetes tip 1. Obzirom na odlične rezultate prehrane s malo ugljikohidrata, pacijente bi se trebalo poticati na takav pristup.

Kao zaključak, autori predlažu državnim i privatnim zdravstvenim institucijama da drže otvorene radionice o tim rezultatima kako bi istraživači koji se bave prehranom s malo ugljikohidrata mogli iznijeti svoje zaključke i informirati ljude.


Da ponovimo:

  • Restrikcija unosa ugljikohidrata hranom ima najveći učinak na smanjivanje razine glukoze u krvi.
  • U vrijeme epidemije pretilosti i dijabetesa tipa 2, povećani kalorijski unos odnosi se gotovo u potpunosti na povećanje unosa ugljikohidrata.
  • Dobrobiti restrikcije ugljikohidrata u prehrani ne ovise o gubitku tjelesne težine.
  • Studije pokazuju da je restrikcija unosa ugljikohidrata najbolja intervencija za reguliranje prekomjerne težine.
  • Pridržavanje niskougljikohidratne dijete kod ljudi s dijabetesom tip 2 najmanje je toliko blagotvorna kao i bilo koja druga dijeta, no često je i znatno bolja.
  • Zamjena ugljikohidrata bjelančevinama općenito je blagotvorna.
  • Ukupna količina masnoća i zasićenih masnoća u prehrani nema poveznice s rizikom od kardiovaskularnih bolesti.
  • Količinu zasićenih masnih kiselina u krvi regulira unos ugljikohidrata iz prehrane puno više nego unos masnoća.
  • Najbolji pokazatelj mikrovaskularnih i donekle makrovaskularnih komplikacija u pacijenata s dijabetesom tip 2 je glikemijska kontrola (HbA1c).
  • Restrikcija ugljikohidrata u prehrani najučinkovitija je metoda smanjivanja triglicerida u serumu te povećanju HDL.
  • Pacijenti s dijabetesom tip 2 koji su na prehrani s malo ugljikohidrata smanjuju doze lijekova i često ih mogu potpuno izbaciti dok kod tipa 1 trebaju znatno manje inzulina.
  • Značajno smanjivanje glukoze u krvi kroz restrikciju ugljikohidrata u prehrani nema nuspojave usporedive s učinkom intenzivnih farmakoloških tretmana.

Feinman RD, Pogozelski WK, Astrup A, et al. Dietary carbohydrate restriction as the first approach in diabetes management: Critical review and evidence base. Nutrition. 2015;31(1):1-13. Full Text 



Povrće – neizostavan dio prehrane

$
0
0

Sezonska salata (zima)
Povrće je jako zdravo i trebamo ga jesti uz svaki obrok. Ne samo zbog sadržaja minerala i vitamina, jer njih dobivamo i iz drugih nutritivno bogatih namirnica, nego i zbog nekih drugih razloga. Prvenstveno zbog fitonutrijenata koji djeluju kao antioksidansi. To znači da nas štite od bolesti i preranog starenja, smanjuju štetne učinke oksidacije i djeluju protuinflamatorno – protiv upala. To su npr. karotenoidi kao likopen u rajčicama, lutein i zeaksantin u špinatu i kelju, zatim resveratrol u grožđu (i crvenom vinu), razni flavonoidi, i mnogi drugi. Ima ih na tisuće različitih i vrlo je važno konzumirati različite vrste povrća u različitim bojama, kako bismo dobili širok spektar fitonutrijenata.

Povrće je najvažniji izvor vlakana koja su ključna za hranjenje korisnih bakterija naše crijevne flore, koja, pak, ima brojne važne uloge u našoj fiziologiji i zdravlju. Crijevna flora ili mikrobiom sudjeluje, između ostalog, u probavi hrane, sintezi vitamina, regulaciji imunološkog sustava i štiti nas od velikog broja bolesti, pa i mi moramo voditi računa da joj osiguramo pravilnu hranu, a to su vlakna iz povrća.

LCHF - Paleo obrok
Povrće je niskokalorično jer sadrži visoki postotak vode pa prestavlja idealnu hranu za postizanje volumena obroka. Puno je zdravije napuniti tanjur različitim povrćem, nego visokoškrobnim namirnicama kao što su tjestenina, riža ili krumpir, jer iz povrća dobivamo puno više fitonutrijenata, vitamina i minerala uz puno manje kalorija i ugljikohidrata od kojih se debljamo. Ovo je dovoljno razloga da uključimo povrće u svaki obrok, kako kuhano tako i sirovo. Napominjem da u LCHF prehrani škrobno-glutenski dio obroka (tjestetnina, riža, njoke, kruh) zamjenjujemo povrćem. Povrće daje obroku volumen, a masnoće daju sitost.

Što se tiče izbora povrća, uvijek je dobro nabavljati neprskano, organski ili biodinamički uzgojeno povrće kad je to god moguće. Smatra se da je 60% herbicida, 90% fungicida i 30% insekticida kancerogeno i da većina štetno djeluje na živčani sustav. Ove opasne kemikalije povezuju se s brojnim zdravstvenim problemima kao što su neurotoksičnost, poremećaj endokrinog sustava, kancerogenost, smanjenje imunološke sposobnosti organizma, smanjena plodnost, spontani pobačaji, Parkinsonova bolest i druge.

Osim što ne sadrži toksične pesticide, u organskom povrću je sadržaj vitamina, minerala i antioksidanata puno veći, nego u onom iz konvencionalnog uzgoja. Nutritivni sadržaj varira i u odnosu na vrijeme berbe – nezrelo ubrano povrće ima puno manje hranjivih tvari, koje se gube i ako povrće dugo stoji, posebno ako je izloženo svjetlu i zraku. Zato ne kupujte povrće (ni voće) uvezeno iz dalekih zemalja, već lokalno i sezonsko.

Nije uvijek jednostavno doći do organski uzgojenog povrća, koje je osim toga, često i skuplje od konvencionalnoga. Da bismo se bolje zaštitili od prekomjernog izlaganja pesticidima, može nam biti od koristi informacija Environmental Working Group iz Amerike koja vrši mjerenje zasićenosti konvencionalno uzgojenog voća i povrća pesticidima i zadnjih godina objavljuje popis The Dirty Dozen & The Clean 15.”Prljavi tucet” je voće i povrće koje je pokazalo visoku zasićenost pesticidima, zbog čega ga je bolje kupovati iz organskog uzgoja: jabuke, jagode, grožđe, celer, breskve, špinat, paprike, nektarine, krastavci, cherry rajčice, krumpir i kelj. S druge strane, ”čista petnaestorka” je voće i povrće koje je pokazalo nisku zasićenost pesticidima pa ga je sigurno kupovati i iz konvencionalnog uzgoja: avokado, kukuruz, ananas, kupus, grašak, luk, šparoge, mango, papaja, kivi, patlidžan, grejp, dinja, cvjetača i batat.

No, bilo koje povrće uvijek je bolje nego nikakvo, zato, ako nemate mogućnosti nabaviti organsko, nastavite koristiti konvencionalno uzgojeno povrće, ali ga prije upotrebe potopite u mlaku vodu s malo octa što će iz njega djelomično izvući ostatke pesticida. Kupujte uvijek svježe povrće iz lokalnog uzgoja i ne stvarajte bespotrebne zalihe.

Miksanje povrća u smoothije omogućava lakšu apsorpciju nekih nutrijenata iz povrća, konzumaciju veće količine sirovog povrća kao i veću raznolikost povrća u prehrani. Ipak, ne treba pretjerivati s količinom sirovog povrća, prvenstveno kupusnjača (cruciferae)kao što su cvjetača, brokula, kupus, prokulice i kelj, jer one mogu biti dosta teške za probavu. Razlog tomu je visoki sadržaj vlakana – celuloze koju ne možemo razgraditi u probavnom sustavu, što sprečava iskorištavanje nutrijenata iz tog istog povrća. Zato kupusnjače treba kuhati da bi se omekšala i razgradila biljna vlakna. Iz još jednog razloga ih ne treba jesti sirove, naime, one sadrže goitrogene, kemijske tvari koje ometaju rad štitnjače i smanjuju apsorpciju joda. Zato bi osobe s hipotireozom trebale izbjegavati ovo povrće u sirovom stanju, odnosno konzumirati ga uvijek kuhano, jer se time smanjuje količina goitrogena. Zeleno lisnato povrće, kao špinat, blitva i listovi cikle, u sirovom stanju sadrži oksalnu kiselinu koja može biti vrlo iritirajuća za probavni trakt i blokirati apsorpciju željeza i kalcija u organizmu, što pospješuje stvaranje bubrežnih kamenaca. Oksalna se kiselina potpuno neutralizira kuhanjem.

Zaključak: ne trebamo se povoditi za novim trendovima i poludjeti za sirovojelstvom. Povrće koje su naše mame i bake obično kuhale, a to je sve ono koje je u sirovom stanju pretvrdo za žvakanje, te oporog i neprivlačnog okusa, očito treba kuhati. Kuhanje omekšava i razgrađuje celulozu, smanjuje količinu goitrogena i neutralizira oksalnu kiselinu. Kuhano povrće treba jesti zajedno sa zdravim masnoćama kao što je maslac jer to ne samo da pridonosi boljem okusu, već je nužno i zbog vitamina topivih u mastima, A, D i K2 koji omogućuju apsorpciju minerala iz povrća. Ono koje je mekše i lakše za žvakanje i koje je privlačnog okusa, možemo i trebamo jesti sirovo, kao što je razno salatno povrće, mrkva, cikla, rotkva i slično. 

Pročitajte: Raw Food i LCHF 
Hrana koja hrani, hrana koja čisti (ili činjenice o detoxu i veganstvu) 
Sirovojelstvo i da li je čovjek biljojed?


Novo - revidirano i prošireno izdanje Istine i laži o hrani

$
0
0
Jako me veseli što napokon mogu objaviti da je novo - revidirano i prošireno izdanje knjige Istine i laži o hrani gotovo! Razlog novom izdanju je činjenica da skoro tri godine nakon izlaska prvog izdanja imam nova saznanja s kojima želim upotpuniti sadržaj knjige i zbog toga osjećam obavezu da vam pružim još više informacija, te vam ih prenesem na još bolji i pristupačniji način.

Sva poglavlja knjige su nadopunjena novim sadržajem, posebno poglavlje "Zdravo mršavljenje bez gladi" i poglavlje "Zdrava probava  - uvjet za dobro zdravlje". Knjiga sadrži 60 novih stranica i 12 novih naslova, a sav sadržaj starih naslova je revidiran i poboljšan, tako da knjiga sada predstavlja jedan zaista cjelovit materijal – priručnik i vodič – ne samo za prehranu, nego i za zdraviji i kvalitetniji život.

Najnovija saznanja iz područja prehrane i zdravlja, u ovoj su knjizi predstavljena na jednostavan i razumljiv način. Ovo nije knjiga koja se pročita jedanput i ostavi zaboravljena, kao kakav roman kojeg čitamo za ubijanje dosade. Ona je priručnik koji se čita više puta. Zato vam ne treba biti žao, ako ste već jednom kupili knjigu, kupiti je ponovo. Mnogi su mi čitatelji rekli da su tek ponovnim čitanjem pohvatali sve konce. Koristeći je kao priručnik i vodič, ona je tu da vam pomogne, prvo da shvatite zašto uopće mijenjati način prehrane, a onda i da te promjene učinite na što jednostavniji način, sve u cilju poboljšanja svog zdravlja i kvalitete života.

Iako je cijena tiska puno veća od prethodnog izdanja, zbog više stranica i jačih korica, cijena knjige ostaje nepromijenjena = 129,00 kn. No, do 31.01.2015. imate mogućnost nabaviti je po posebno niskoj promotivnoj cijeni od 99,00 kn.

Podaci o knjizi:
  • 252 stranice, dimenzije 14,8×21 cm
  • meki uvez
  • Izdavač TRAGOM Šibenik
  • Tisak Denona Zagreb
  • ISBN 978-953-57637-1-0
  • Cijena 129,00 kn - promotivna cijena do 31.01.2015. = 99,00 kn

Kupovina knjige je jednostavna:
  • uplatite prema donjim podacima
  • pošaljite adresu za dostavu i svoj OIB na e-mail adresu info@tragom.hr
  • knjiga vam stiže na kućnu adresu preporučenom poštom

NOVO, REVIDIRANO I PROŠIRENO IZDANJE KNJIGE ISTINE I LAŽI O HRANI IZLAZI IZ TISKA 20.01.2015. UPLATU PO PROMOTIVNOJ CIJENI MOŽETE IZVRŠITI ODMAH I OČEKIVATI ISPORUKU OKO 26.01.2015.

Podaci za plaćanje:
  • Primatelj: TRAGOM j.d.o.o. Šibenik, Trg Andrije Hebranga 4
  • IBAN (račun): HR78 2340 0091 1105 6152 5
  • Model: 00
  • Poziv na broj: vaš OIB
  • Opis plaćanja: Istine i laži promotivno
  • Iznos: 149,00 kn 119,00 kn (promotivna cijena 99,00 kn + trošak dostave 20,00 kn)*

* Trošak dostave za Hrvatsku je 20,00 kn pa je ukupan iznos za uplatu 149,00 kn 119,00 kn. Ako naručujete iz inozemstva, ili više komada knjiga, javite se na e-mail info@tragom.hr radi izračuna troška poštarine.

* Ako kupujete knjigu Istine i laži o hrani zajedno s knjigom Prva hrvatska LCHF kuharica, trošak dostave je 32,00 kn i ukupan iznos za dvije knjige 380,00 kn 350,00 kn.

Saznajte, između ostalog:
  • što je čovjekova prirodna, izvorna hrana i što su ljudi jeli prije epidemije modernih bolesti;
  • kako su mitovi o štetnosti masnoće i kolesterola doveli do pogoršanja ljudskog zdravlja;
  • da li su žitarice doista zdrava hrana ili samo profitabilna hrana;
  • koji se komercijalni interesi kriju iza službenih prehrambenih smjernica;
  • o pšenici i glutenu, skrivenom uzročniku upalnih i autoimunih bolesti;
  • koja nas hrana ubija a koja liječi;
  • kako mršaviti zdravo i bez gladovanja;
  • o zdravoj probavi kao uvjetu za dobro zdravlje;
  • o važnosti zdrave crijevne mikroflore i problemu propusnih crijeva;
  • kako jednostavnim promjenama prehrambenih navika vratiti i sačuvati svoje zdravlje i vitalnost.

Sve je više ljudi, kako stručnjaka, tako i laika, koji uviđaju da između službenih prehrambenih smjernica, medijske propagande, procesirane industrijske hrane i lijekova s jedne, te epidemije debljine i kroničnih bolesti s druge strane, zapravo postoji uzročno-posljedična veza. Nova nam saznanja pomalo razotkrivaju pozadinu ovog paradoksa u kojem živimo i dijelovi slagalice polako, ali sigurno pronalaze svoje mjesto. Cilj ove knjige je rasvijetliti, s više strana, tu zamku u koju smo upali i pokazati da ipak postoji izlaz.

Hvala vam na povjerenju ♥


Iznutrice – nutritivna bomba

$
0
0


Foto Ariana Miljević Bugenvilija
U prehrani gotovo svih tradicionalnih kultura posebno su se cijenile iznutrice, koje su izuzetno bogate vitaminima topivim u masti – A i D, esencijalnim masnim kiselinama, vitaminima B skupine, posebice vitaminom B12, kao i cijelim nizom minerala i elemenata u tragovima. Nema hrane koja je toliko bogata esencijalnim nutrijentima u bio raspoloživom obliku, kao što je to jetra. Prva kruta hrana koju majke u afričkim plemenima daju svojoj djeci upravo je jetra, i to sirova, koju prije nego daju djeci, same prožvaču. Na žalost, u našem "civiliziranom" svijetu, mlade generacije majki boje se djeci dati jetru jer je smatraju teško probavljivom, ali im zato bez oklijevanja daju kroasane, krafne, hrenovke u tijestu i ostalu umjetnu hranu.

Ne tako davno i kod nas je bio običaj da se iznutrice serviraju jednom u tjednu, pa su starija izdanja kuharica puna recepata za ta ukusna i nutritivno bogata jela. No, u novije nas vrijeme službene prehrambene smjernice upozoravaju da ih ne jedemo kako bismo izbjegli kolesterol pa je i ova korisna navika pala u zaborav. No, pozitivno je da su cijene iznutrica, koje se smatraju ”jestivim nusproizvodima preostalim nakon klanja stoke”, također pale.

Mnogi su, međutim, prestali konzumirati jetru zbog straha od toksina koji se mogu akumulirati u jetri životinja. Kako se u masovnom uzgoju životinje hrane neprirodnom hranom (koncentratima žitarica i soje), te im se dodaju antibiotici i hormoni rasta, ovaj strah nije potpuno bezrazložan, jer je funkcija jetre uklanjanje toksina iz krvotoka. No, treba znati da jetra ne skuplja toksine u sebi, već ih obrađuje, neutralizira i šalje negdje drugdje na pohranu, npr. u masno tkivo. Čak i ona domaćih i ekološki uzgojenih životinja može sadržavati neke toksične supstance, međutim, nutritivna vrijednost jetre nadvladava eventualnu opasnost od toksina koje sadrži. Osim što je bogata željezom, cinkom, bakrom, vitaminima A i D, bogata je i antioksidantima koji pomažu našoj vlastitoj jetri ukloniti toksične supstance iz tijela. Moja je preporuka da vratite jetru i ostale iznutrice u svoje jelovnike, makar jednom tjedno.

Ako vi ili vaša djeca niste ljubitelji specifičnog okusa jetre, postoji način da je ”prokrijumčarite” u drugu hranu. Komadić izribane jetre lako je pomiješati s mljevenim mesom od kojeg se pripremaju brojna popularna jela. Jetru podijelite na manje komade veličine šake, pa ih stavite u zamrzivač. Kada planirate pripremati jela s mljevenim meso, izvadite jedan komad zamrznute jetre, pričekajte da malo omekša pa ga onda naribajte. Dakle, komad se ne smije potpuno odmrznuti, nego treba biti dovoljno tvrd da ga možete izribati krupnim ribežom. Naribani komad jetre tada pomiješajte s mljevenim mesom i nastavite s pripremom jela kao i obično. 

Drugi način konzumacije ove vrijedne namirnice svakako su jetrene paštene, koje su poseban gurmanski doživljaj. Naravno, ne mislim na one kupovne, već na domaću paštetu od prave jetre.

Recept: Teleća jetra na brzinu

Narežite jetru na duguljaste tanke komadiće, pa je popržite naglo na maslu ili masti. Malo posolite, dodajte narezani luk i fino narezanu slaninu. Još kratko popržite pa izvadite na tanjur. Pospite usitnjenim češnjakom i peršinom i prelijte vrućim maslom, mašću ili maslinovim uljem. Poslužite odmah uz zelenu salatu ili neku drugu salatu od sirovog povrća.


Za paštetu: prženu, pečenu ili dinstanu jetru usitnite u blenderu, uz dodatak maslaca i začina po želji. Poslužite uz LCHF - Paleo kruhove i salatu.

Više o namirnicama (dobrim i lošim) čitajte ovdje, kao i u knjizi Istine i laži o hrani.



Viewing all 219 articles
Browse latest View live